Svježina i radoznalost, talent i marljivost

Kad je prije desetak godina u jednom od novinskih intervjua odgovarala na pitanje o svojim umjetničkim, pjevačkim i glumačkim interesima, Lukrecija Brešković, već u osmom desetljeću života, odgovorila je da joj sada, nakon što je u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija iskušala sve kazališne žanrove, nastupala i u drugim kazalištima te na televiziji i na filmu, još jedino preostaje okušati se kao klaun. To iskustvo nije stekla, ali znatiželja i spremnost na različite vrste izvedbenih umjetnosti – od glazbe do dramske glume pa i klaunerije – neke su od dragocjenih i rijetkih osobina na koje se ne nailazi često ni kod glumaca mlađih naraštaja.

Lukrecija Brešković kao članica
zagrebačke Komedije / Arhiv Kazališta Komedija

Svježinu u nastupu, koja nesumnjivo dolazi i od oduševljenja glazbom i glumačkim poslom, Lukrecija Brešković ponijela je od kuće, iz obitelji. Njezin otac amaterski se bavio kazališnom režijom, brat Ivo svirao je trubu i bio je voditelj jazz-sastava, a brat Marko poznat je voditelj ansambla Dubrovački trubaduri. Gimnaziju i Srednju muzičku školu završila je u Dubrovniku, a potom se u Zagrebu upisala na Muzičku akademiju gdje je 1964. godine diplomirala solo pjevanje u klasi Lava Vrbanića. Počela je nastupati još u vrijeme studija. Početkom šezdesetih bila je članica ansambla Musica nova (1962–1965). U kazalištu Komedija nastupala je najprije kao članica zbora, potom kao subreta, a od 1968. i kao operna solistica. Zahvaljujući svome zvonkome sopranskom glasu nastupila je u desetak operetnih i nekoliko opernih uloga, ali svoje je najveće glazbeno-scenske uspjehe ostvarila pridruživši se zagrebačkoj školi mjuzikla.

Među prvim su njezinim ulogama, primjerice, Perina u Tijardovićevu Spli’skom akvarelu i Ottilia u Benatzkyjevoj opereti Kod bijelog konja. Nastupala je u prvim mjuziklima kazališta Komedija: bila je Marija u Velikoj trci M. Grgića i A. Kabilja, Cajtel u Guslaču na krovu J. Steina, S. Harnicka i J. Bocka, Fran Kubelik u predstavi Obećanja, obećanja N. Simona, H. Davida i B. Bacharacha te Brigadirka u Jalti, Jalti. U potonjoj je ulozi, kojom se posebno istaknula i zadobila naklonost kritike i publike, nastupila oko pet stotina puta, sve od praizvedbe 1971. do posljednje izvedbe u veljači 1995, a u glumačkoj su postavi tada bila prva imena zagrebačkog mjuzikla: Sanda Miladinov Langerholz bila je Nina Filipovna, Boris Pavlenić Griša, Richard Simonelli Lari, Vladimir Krstulović Stenli i Josip Fišer Samuel. U HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci nastupila je u Jalti u ulozi Nine Filipovne, Grišu je tumačio Galiano Pahor, a predstava je izvedena šezdesetak puta.

Neovisno o svojoj popularnosti i dobi, rado je nastupala i nije pravila razliku između malih, srednjih i velikih uloga. U matičnom je kazalištu tumačila šezdesetak uloga i radovala se svakom izlasku na scenu. Među njezine važnije uloge ulaze: Petrunjela u Dundu Maroju 72 (M. Držić – M. Fotez – S. Stražičić – Đ. Jusić), Mala Košuta u O’kaju te Honey Moon u predstavi Kaj₂O (N. Škrabe – B. Senker – T. Mujičić – S. Kalogjera). U Grgićevim i Kabiljevim mjuziklima bila je Sidonija u Dlakavom životu i Maja u Ivanu od leptira. Istaknula se kao Wilma Auerspergh u znamenitoj Krajačevoj, Metikoševoj i Prohaskinoj Gričkoj vještici te kao Eponine u Boublilovim i Schönbergovim Jadnicima. Tumačila je i Elzu u Caru Franji Josipu u Zagrebu i Gradonačelnicu u mjuziklu Kralj je gol, a značajna je i njezina uloga Mine u Britvićevu i Kabiljevu mjuziklu Tko pjeva zlo ne misli. U osječkom HNK 1980-ih je tumačila naslovnu ulogu u mjuziklu My Fair Lady Cola Portera, a 1990-ih je bila Golde u Guslaču na krovu, s partnerom Borisom Pavlenićem. Premda je iz svog matičnog kazališta otišla u mirovinu 2000, sudjelovala je do 2005. u još nekoliko predstava i na nekoliko prigodnih koncerata. 

Nastupala je kao interpretkinja na Muzičkom biennalu u Zagrebu. Na festivalima u Krapini i u Slavoniji pjevala je zabavnu glazbu. Širina njezinih glumačkih interesa omogućila joj je i suradnju u filmovima i na televiziji. Nastupila je u filmovima Od petka do petka A. Vrdoljaka, Život sa stricem K. Papića i The Show Must Go On N. Marasovića. Željna novih iskustava i otvorena prema novim glumačkim izazovima, zapažena je u ulozi Magde u televizijskoj sapunici Villa Maria, a suradnju je nastavila nastupajući i televizijskim serijama Ljubav u zaleđu, Ponos Ratkajevih, Zakon ljubavi te Stipe u gostima.

Vedra, raspjevana i nasmijana Kike, kako su je zvali, voljela je glazbu i kazalište. Dragi su joj bili i Dubrovnik i Zagreb, uživala je na sceni, a svojim je pjevačkim i glumačkim udjelom obogatila baštinu hrvatskoga mjuzikla. Hvala joj.