Vijenac 524

Proza

Spavači

Ivana Peruško

 

Spavači

Okružena sam spavačima. Umorni, tromi, odsutni komadi ljudskoga mesa, različite dobi i odjevnoga statusa, spavaju blago pognute glave. I ostavljaju me u somnambulizmu koji ne poznaje zvukove. U podzemlju je vrijeme uvijek isto, nepromjenjivo, neovisno o prijepodnevnim ili poslijepodnevnim satima. Sad već ...

Vijenac 524

524 - 3. travnja 2014. | Arhiva

Klikni za povratak