Za srokom okom i to okomito

Nakon pjesničkoga prvijenca iz 1981. (Vječna riječ naStraži) jezikoslovac, leksikograf i prevoditelj Radomir Venturin nije se javljao novim pjesničkim knjigama i tek bi povremeno objavio ciklus pjesama u kojem od domaćih književnih časopisa. Stoga će nova Venturinova zbirka Za srokom okom i to okomito predstavljati otkriće, kao i osvježenje u kontekstu suvremene hrvatske pjesničke produkcije.

Knjiga donosi velik izbor autorovih objavljenih i neobjavljenih pjesama te čitateljsku javnost upozorava na pjesnika koji je daleko od očiju javnosti, slijedeći postulate avangarde, ispisao začudan poetski opus. U pjesmama Radomira Venturina, na tragu Josipa Severa, razotkriva se materijalnost riječi, a preko zvukovnih srodnosti povezuju se udaljena semantička područja, stvarajući osebujan i zaigran pjesnički svijet.

„Venturinov pjesnički postupak razotkriva, pa čak i ogoljuje, ono što u jeziku nije na prvi pogled vidljivo, a što ipak čini njegovu najdublju osnovu: to je imanentna pjesničkost jezika. Te su pjesme naime svo­jevrsne rendgenske snimke jezika – one otkrivaju kako unutarnje glasovno-oblične (fonološko-morfološke) jezične strukture tako i neočekivane, skrivene ili pak teško uočljive semantičke odnose kojima su te riječi povezane. Od tih glasovnih, morfoloških i semantič­kih elemenata nastaju stihovi i stiholiki oblici – svoje­vrsni lanci i mreže koji oblikuju samu pjesmu.“ (Josip Užarević)