Vode koje me okružuju

U knjizi Vode koje me okružuju objavljene su sabrane pjesme suvremenoga hrvatskoga književnika Stjepana Šešelja. Iako u Šešeljevu raznovrsnom opusu prevladavaju dramski i esejistički tekstovi, pjesničke zbirke, prema mišljenju kritike, tvore središte njegova bogatoga djela.

Šešelj je književni nastup i započeo kao pjesnik zbirkom Škrapa iz 1970, u kojoj ustoličuje postupak jezične redukcije usredotočen na semantički bitne riječi u vrlo kratkim stihovima, koje uglavnom tematiziraju zavičajne motive, što je metoda koju će s uspjehom primjenjivati i u narednim zbirkama (Očina, 1977; Dulo, 1991). U novijim pak knjigama (S juga glasnik, 2006; Pjesme, izabrane, 2023. i Riječ o pticama, 2024) donekle se mijenja Šešeljev poetski rukopis te se tematski raspon širi, pojavljuje se refleksivni motivi kao i inovacije na formalnom planu (pjesma u prozi), a zaokupljenost zavičajem nadomješta se interesom za nacionalnom poviješću.

„Šešeljev splet sjećanja na pretke, zavičajni krajolik, nacionalnu baštinu i nagovještaje onkrajne otvorenosti života nije tek izvješće o bilanci neke privatne inventure zatečene svakodnevice. Povučen u jezik taj splet zadobiva moć zračenja koja svakoj njegovoj sastavnici dodjeljuje auru sudioništva u potrazi za (imaginarnim) nultim mjestom i obrisom identiteta koji, ovijeni viškom autorskih mogućnosti, ostaju trajnom kućnom adresom – slobode.“ (Ivan Rogić Nehajev)