Usmena književnost križevačkoga kraja

Knjiga Tanje Baran iznimna je folkoristička studija i prva interpretacija i sinteza povijesti usmene književnosti križevačkoga kraja.

Autorica pokazuje da je usmena književnost u križevačkome kraju veoma važan dio cjelokupna usmenoknjiževnoga korpusa hrvatske književnosti, a prikupljeni zapisi dokazuju kontinuitet toga korpusa još od 18. stoljeća.

Tanja Baran detaljno je prikazala društvenopolitički i kulturnopovijesni kontekst 19. stoljeća, bez kojega je nemoguće razumjeti djelatnost zapisivača usmene književnosti, kao i vrijednost njihovih zapisa u Križevcima. Ljiljana Marks u recenziji ističe da se u knjizi „onodobna križevačka sredina raskriva kao važna i živa sastavnica hrvatskoga narodnog preporoda s nevjerojatnim brojem prikupljenih zbirki izvrsnoga usmenoknjiževnoga gradiva, koje je sve dosad bilo nepoznato osim uskom krugu istraživača“. Stipe Botica u predgovoru pak naglašava da „autorica u knjizi dokazuje da je usmena književnost u križevačkom kraju živjela u izvedbi i prije prvih zapisa te da svojom vrijednošću, posebice u lirskim pjesmama, pričama i Križevačkim štatutima, pridonosi bogatstvu cjelokupne hrvatske književnosti“.