»U Matičinu kulturnom dvotjedniku Vijencu od 10. siječnja 2013. do 24. lipnja 2015. godine vodio sam kritičarsku kolumnu Pogled iz Dubrave. U njoj sam objavio 53 eseja o hrvatskome pjesništvu. Najčešće su to bili tekstovi o tekućoj produkciji te s vremena na vrijeme kritička čitanja izbora iz pojedinih autorskih opusa, prikazi intrigantnih pjesničkih panorama, antologija ili pak knjiga posvećenih hrvatskoj lirici.
Usredotočujući se na pojedinačne pjesničke govore, nastojao sam ih opisivati i tumačiti, upozoriti na njihova stilska i poetička obilježja, smjestiti ih u kontekst i kritički ocijeniti. Analizirajući stihove i rukopise, želio sam se što više približiti čudu poezije unaprijed prihvaćajući mogućnost da je onaj čarobni dio u pjesmi – kako reče još Dylan Thomas – slučajan. Pišući svoje tekstove, nisam zaboravljao prirodni redoslijed stvari, tj. da poezija prethodi komentaru, ali i da se u zaglušnoj buci recentnih diskurza poezija i komentar međusobno podupiru i dopunjuju, dapače da jedno drugom osiguravaju status nesvakidašnje pustolovine koja će nas nerijetko nagraditi jedinstvenim iskustvom.
(...) U knjizi su pretisnuti svi tekstovi kolumne Pogled iz Dubrave, bez ikakvih preinaka i uz poštovanje redoslijeda kojim su tiskani u Vijencu. Čitatelj stoga knjigu može čitati i kao zbirku eseja i kao svojevrsnu trogodišnju kroniku našega pjesništva« (Krešimir Bagić).
Biblioteka Posebna izdanja, glavna urednica Romana Horvat, likovno uređenje i priprema Željko Podoreški
» (...) Ono što Bagićeve tekstove obilježava jest moć fokusiranja. Ovaj pisac poput filmske kamere podešava objektiv sa slike totala na krupni plan. A to čini s lakoćom, u jednom te istom kadru, uz pomoć izuzetnog, mentalnog “šarfera”. Umijeće pokazano u spomenutom “Uvodu” daje čara i ovoj knjizi. Jer, poezija ne živi izvan društva, u konačnici ona stanuje u stvarnosti, u njezinoj nogometnoj reprezentaciji, ratnim uspomenama baš kao i u jesenskim listovima. Bagić je, tako poetičko-kritički metajezik, kakav je bio u Ladana, Mrkonjića, Slamniga i danas Maleša, promaknuo na “nižu” razinu, ostajući u svakom trenutku dubravački precizan i jasan«... (Željko Ivanjek, Jutarnji list)
Sveučilišni profesor stilistike, vrstan kritičar, književni znanstvenik i pjesnik (1962), »jedan od kvorumaša koji je uspio pjesnički preživjeti s izvornom poetikom« (D. Šalat)
Klikni za povratak