Priredio NEDJELJKO MIHANOVIĆ
»Pupačića u pjesničkoj dikciji resi jednostavnost poetskih percepcija, odlika koja je na cijeni od iskona umjetničkog stvaranja, od prapočetaka poezije. Klonio se prazne forme, bezlične metaformanije, ispraznog fraziranja i sterilne apstrakcije. Njegova ekspresija težila je da bude precizna, odgovorna, odgovarajuća. Iz njegovih brojnih rukopisnih koncepata, skica, fragmenata i definitivnih verzija koje su ostale u književnoj ostavštini vidljivo je koliko je savjesnosti i napora ulagao u postupak individualnog ostvarivanja pjesničkog izražaja. Iz brojnih varijanata iste pjesme jasno se vidi koliko mu je značio“sveti misterij strukture” (Henry James). Posebice u svojim prvim zbirkama pjesama funkcionalno je u precioznosti lirske slike stapao čiste impresionističke emocije s elementima metaforike moderne poezije.
(…) Pupačićeve kritičke refleksije nisu rezultat neke katedarske neoborive dogme i strogo prihvaćene morfologije, nego plod umjetničkog doživljavanja svijeta i prosuđivanja stilskih vertikala izražaja. Pišući o našim književnicima, nije se povodio za već uspostavljenim obrascima i kanonima, već je nastojao osmisliti stvaralačke impulse umjetničkog fenomena i reakcije senzibiliteta« (Nedjeljko Mihanović).
♦ ♦ ♦
U knjigu izabranih djela Josipa Pupačića uvrštene su zbirke pjesama koje je za života objavio, a također i knjiga pjesama Moj križ svejedno gori, objavljena 1971. postumno. Tu je knjigu autor osobno za života priredio, a njezino objavljivanje predusrela je tragična smrt. U ovo izdanje ušle su i pjesme koje je Pupačić objavljivao u periodici, ali ih nije uvrstio ni u jednu svoju zbirku, a načinjen je i izbor iz pjesama objavljenih nakon njegove smrti u Sabranim pjesmama 1978, koje je prema ostavštini priredio Miroslav Vaupotić. U Ogledima je donesen izbor iz Pupačićevih književnopovijesnih radova, objavljenih u periodici, koji predstavljaju pjesnika kao sveučilišnog nastavnika, znanstvenika i kritičara u hrvatskoj suvremenoj znanosti o književnosti, u kojoj je iznosio formulu nove moderne književne metodologije. Na kraju, u Autobiografskim zapisima, nalaze se dva autobiografska teksta: Životopis i Politička autobiografija.
Edicija Stoljeća hrvatske književnosti, knj. 136, urednik izdanja Josip Lisac, uvodna studija priređivača s ljetopisom, bibliografijom autorovih djela i izabranom bibliografijom radova o autoru, tekstološka napomena, redaktura i izrada Rječnika, Tumača imena i izraza Ivan Bačmaga, likovna oprema Željko Podoreški, tisak Denona (Zagreb). — Knjiga je opremljena sa 11 c/b ilustracija. — Naklada: 500 primjeraka
Klasik hrvatskoga pjesništva (Slime kraj Omiša, 1928 – otok Krk, 1971), povjesničar hrvatske književnosti i književni kritičar. Radio je kao urednik, lektor i predavač za hrvatski jezik u Lyonu i Londonu. Sa suprugom i kćeri poginuo u zrakoplovnoj nesreći.
Klikni za povratak