Josip Pupačić

Klasik hrvatskoga pjesništva (Slime kraj Omiša, 1928 – otok Krk,  1971), povjesničar hrvatske književnosti i književni kritičar. Radio je kao urednik, lektor i predavač za hrvatski jezik u Lyonu i Londonu. Sa suprugom i kćeri poginuo u zrakoplovnoj nesreći.

Životopis Josipa Pupačića
................................................................................................

1928. Rođen je 19. rujna u Slimenu, selu nedaleko od Omiša, kao de­veto dijete Ivana Pupačića (1877–1955) i njegove druge žene Ive, rođene Perić (1889–1977). Preci mu potjecahu iz stare Poljičke republike, iz obližnjeg sela Kostanje, odakle se prese­liše u selo Slime na lijevoj obali rijeke Cetine.

1935. Osnovnu školu polazi u rodnom mjestu. Kao dječak luta po obližnjem krajobrazu, koji doživljava kao arkadijski krajolik.

1941. Klasičnu gimnaziju pohađa kod dominikanaca u Bolu na Bra­ču. Već u to mladenačko doba u njegovu se maštu usijeca impresivan pogled s vertikalne brdovite visoravni na more i morski arhipelag s otokom Bračem.

1942. Odlazi u Vrpolje u Slavoniju. Srednju školu zbog ratnih prili­ka nastavlja u Slavonskom Brodu.

1943. Iz Slavonskog Broda preseljava u Split, gdje na Klasičnoj gimnaziji nastavlja školovanje. Preko praznika je često vezan uz “zrcalne” vizure rijeke Cetine, sanjari i luta “po staklenoj li­vadi neba”. Njegovi mladenački snovi očituju se u otvorenosti prema prirodi, u promatranju slobodne morske površine i vje­tra koji nad visovima Mosora i Biokova tjera po nebu oblake.

1945. U ljetu mu je brat Vicko poginuo od udara struje.

1946. U ožujku mu je smrtno stradao i drugi brat Ivan.

1948. Na splitskoj Klasičnoj gimnaziji u srpnju maturira. Ujesen se upisuje na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, na stu­dij kroatistike. Marljivo uči i provodi više-manje miran život u materijalnoj oskudici po skromnim podstanarskim sobama. Neko vrijeme stanovao je s prijateljem, pjesnikom Mirosla­vom S. Mađerom. Pored marljiva učenja na Filozofskom fa­kultetu, nalazi vremena da se posveti pisanju stihova.

1950. Svojim prvim pjesmama javlja se u zagrebačkom “Student­skom listu”.

1952. Od udara struje smrtno mu stradava i treći brat Ante. Tu obi­teljsku tragediju akcentirao je u pjesmi Tri moja brata, objav­ljenoj u časopisu “Republika”, br. 4, 1954. u Zagrebu.

1955. 24. siječnja primljen je u Društvo književnika Hrvatske. Stu­dij književnosti diplomirao je 28. veljače na Filozofskom fa­kultetu Sveučilišta u Zagrebu s uspjehom. Početkom godine izlazi mu prva zbirka pjesama Mladići, u kojoj je jako emoci­onalno vezan za zavičaj i obitelj. Život ga nije tetošio. Obitelj­sku tragediju tragično poginule trojice braće u požaru doživ­ljava kao koban usud. Ta tragična smrt zasjekla se u njegovu dušu duboko i zauvijek. Misli na majku, na braću, na “nesa­građenu kuću”, na daleko Slime. Kao da je bio kondicioniran svojom kobnom sudbinom. Zbirka Mladići učvršćuje njegov uspjeh i podiže ga do reputacije uspješna pjesnika. Uzlazi na književno poprište, okružen općim priznanjem i otvorenošću njegova naraštaja da ga primi u svoj krug. Polovicom godine pojavljuje se njegova druga zbirka pjesama Kiše pjevaju na ja­blanima u izdanju Novinskoga izdavačkog štamparskog po­duzeća “Lykos” u Zagrebu. Njegova lirska očitovanja čine u toj zbirci njegovu osobnu povijest od djetinjstva u zavičaju do studija u Zagrebu. Već ta zbirka bila je jedan od prvih lirskih glasova nove moderne književnosti. Iz zbirke u zbirku prate ga u kritici povoljni afirmativni sudovi.

1956–1957. Radi kao urednik u Novinskom izdavačkom poduzeću “Lykos”. Postaje nositelj i promicatelj novoga stilsko-izražaj­nog kretanja. Upoznaje se u Klubu književnika sa šesnaesto­godišnjom zagrebačkom gimnazijalkom Benkom Baždarić (rođ. 27. srpnja 1940).

1957–1958. Obavlja dužnost odgovornog urednika časopisa i glasi­la prve poslijeratne generacije “Krugovi”. Svojom uredničkom koncepcijom pridonosi da nova književnost “druge moderne” (A. Stamać) ne bude puka retorička forma, nego ozbiljan cilj kojem su se upravljali mladi talenti i njihova stvaralačka stre­mljenja. Živi kao profesionalni književnik bez stalnog zaposle­nja.

1958. Izlazi mu treća zbirka pjesama Cvijet izvan sebe, u izdanju Iz­davačkog poduzeća “Zora” u Zagrebu. Za knjigu je nagrađen Nagradom grada Zagreba. 27. srpnja vjenčao se s Benkom Ba­ždarić. Kumovi na vjenčanju bili su mu pjesnik Nikola Mili­ćević i Maja Zaninović. Izlazi mu u nakladi poduzeća “Lykos” antologija poslijeratnoga jugoslavenskog pjesništva Vrata vre­mena, koju je uredio s književnikom Ivanom V. Lalićem.

1959. Postaje urednikom časopisa “Književnik” i tu dužnost obav­lja do godine 1961. Književni uspjesi i priznanja otvaraju mu put prema profesorskoj sveučilišnoj profesiji. Za asistenta kod profesora Milana Ratkovića na Katedri za stariju hrvatsku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu postavljen je 12. studenoga. Kao znanstvenik objavio je u pe­riodici niz članaka, prikaza, rasprava i eseja iz područja hrvat­ske književnosti.

1961–1963. Od listopada 1961. do kolovoza 1963. radi kao lektor za hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Lyonu u Francuskoj.

1965. Izlazi mu četvrta knjiga pjesama Ustoličenje, u izdanju izda­vačkog poduzeća “Znanje” u Zagrebu. Objavljena mu je knjiga izabranih pjesama Oporuka, u izdanju izdavačkog poduzeća “Bagdala” u Kruševcu.

1966. U suautorstvu sa Slavkom Mihalićem i Antunom Šoljanom objavljuje Antologiju hrvatske poezije dvadesetoga stoljeća... 8. studenoga rođena mu je jedinica kći Rašeljka, koja je obolje­la od srčane insuficijencije. Neprestano ga je dodirivala neka fatalna ruka sudbine.

1969. Od 31. lipnja do 31. kolovoza 1970. radio je kao profesor jugo­slavenske dopunske škole pri ambasadi u Londonu.

1971. Na povratku iz Londona u Hrvatsku zadesio ga je zlokoban obiteljski usud, permanentno nazočan u njegovoj poeziji: po­ginuo je 23. svibnja zajedno sa suprugom i kćeri u zrakoplov­noj nesreći na aerodromu “Rijeka” na otoku Krku. Posljednji ispraćaj i pokop, uz nepreglednu povorku prijatelja, znanaca i poštovatelja te uz asistenciju velikog broja svećenika, obavljen je 31. svibnja na mjesnom groblju Slimenu. Njegova tragična smrt potresla je u Hrvatskoj sve kulturne slojeve. I tadašnje hrvatsko novinstvo jednoglasno je oplakalo njegov talent kao veliki nacionalni gubitak. Nadgrobni spomenik na mjesnom groblju, pred crkvom Sv. Ivana Krstitelja, izradio je akadem­ski kipar Stipe Sikirica. Izlazi mu posmrtno knjiga pjesama s gotovo proročanskim naslovom Moj križ svejedno gori u izda­nju Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, biblioteka “Ra­zlog”. Kad ga je zadesila smrt, knjiga se nalazila u tiskari.

1978. Izlazi mu knjiga Sabrane pjesme, koju je s bibliografijom i na­pomenama priredio Miroslav Vaupotić. Na zamolbu Pupači­ćeve braće Matka i Frane, Zavod za književnost i teatrologi­ju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu prihvatio je prijedlog da se postavi memorijalna izložba o pje­snikovu životu i književnom djelu. Izložba je postavljena 10. studenoga u njegovu rodnom domu na Slimenu, povodom 50. obljetnice pjesnikova rođenja. Priredio ju je znanstveni savjet­nik Zavoda Nedjeljko Mihanović, a likovnu postavu obradio je akademski kipar Stipe Sikirica. Otvorenje je zabranio Komi­tet Saveza komunista Općine Omiš.

1989. Memorijalnu izložbu o Pupačiću u njegovoj rodnoj kući na Sli­menu otvorio je 23. svibnja pjesnik Jure Kaštelan, tadašnji upravitelj Akademijina Zavoda za književnost i teatrologiju. Uime Zavoda govorio je Nedjeljko Mihanović, a uime Druš­tva hrvatskih književnika Jozo Laušić. Istog dana otkriveno je pred pjesnikovom rodnom kućom njegovo poprsje, rad aka­demskog kipara Stipe Sikirice.

1991. Izlazi mu u izdanju izdavačkog poduzeća “Mladost” u Zagrebu pjesničko-grafička mapa Matka Trebotića pod naslovom Moj križ svejedno gori, s popratnim tekstovima Ive Frangeša i Ive Šimata Banova. U rodnom mjestu Slimenu održan je 23. svib­nja program obilježavanja 20. obljetnice smrti Josipa Pupači­ća, u organizaciji Društva hrvatskih književnika, Centra za kulturu Omiš i Matice hrvatske – Ogranak Omiš.

1996. Utemeljena je književna manifestacija u Podstrani kraj Splita pod nazivom Dobrojutro more. Naziv je preuzet iz pjesnikove amblematske pjesme More. Ti pjesnički susreti održavaju se od 2. do 4. kolovoza 1997. svake godine u mjestu Podstrani, na području nekadašnje Poljičke republike.

Bibliografija izdanja djela Josipa Pupačića
.............................................................................................................................................................

Mladići. Mala knjižnica Društva književnika Hrvatske. [Knjiga] 4. Naklada Društva književnika Hrvatske. Zagreb, 1955. 37 str.

Kiše pjevaju na jablanima. Mala biblioteka poezije. [Knjiga] 1. Lykos. Zagreb, 1955. 31 str.

Cvijet izvan sebe. Mala biblioteka. [Knjiga] 200. Zora. Zagreb, 1958. 78 str.

Oporuka. Savremena poezija Hrvatske. [Knjiga] 2. Bagdala. Kruše­vac, 1965. Bez paginacije. [ćir.]

Ustoličenje. Suvremeni hrvatski pjesnici. Znanje. Zagreb, 1965. 121 str.

Moj križ svejedno gori. Biblioteka Razlog. [Knjiga] 50. Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 1971. 65 str.

Sabrane pjesme. Ostavštinu prikupio i sredio te bibliografiju sači­nio i napomenu napisao Miroslav Vaupotić. Jugoslavenski pisci. Naprijed. Zagreb, 1978. 286 str.

Pjesme. Književne rasprave. – Nikola Milićević – Josip Pupačić: Iza­brana djela. Priredio Nedjeljko Mihanović. Pet stoljeća hrvat­ske književnosti. Knjiga 156. Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb, 1982. Str. 233–419.

Pjesme. Izbor i pogovor Nikola Milićević. Biblioteka Zlatno slovo. Mladost. Zagreb, 1984. 182 str.

La poésie. – “Most – The Bridge”, vol. 3, str. 259–261; Zagreb, 1991. [Na francuski preveli Janine Matillon, Marc Alyn i Pierre Seghers.]

Politička autobiografija. – “Mosorska vila”, I, br. 2, str. 37–39; Omiš, 1991. – Autobiografije hrvatskih pisaca. Priredio Vinko Brešić. AGM. Zagreb, 1997. Str. 1345–1349.

Dobrojutro more: Izabrane pjesme. Izabrao i priredio Anđelko Nova­ković. Biblioteka Perun. Knjiga II. Centar za kulturu Omiš – Školske novine Zagreb. Zagreb, 1992. 111 str.

Izbor iz hrvatske lirike 20. stoljeća. Odabrao i priredio Ivo Zalar. Eminex & Nart trgovina. Zagreb, 1996. Str. 125–155.

Izabrane pjesme. Priredio i predgovor napisao Anđelko Novaković. Školska knjižnica. Knjiga trideseta. Erasmus naklada. Zagreb, 1997. 101 str.

Izabrane pjesme. Priredio Stijepo Mijović Kočan. Biblioteka Croati­ca. I. kolo, knjiga 15. Riječ. Vinkovci, 1997. 118 str.

Uspravan hod. Izbor i predgovor Ante Matijašević. Biseri hrvatske književnosti. Četvrto kolo, svezak 24. Mozaik knjiga. Zagreb, 1998. 438 str.

Zvijezda da mi je biti. Izbor i predgovor Božo Markota. Biblioteka Cvijet izvan sebe. Hrvatsko kulturno društvo HUM. Mostar, 2000. 172 str. (2. izd. 2008.).

Má duše je moře. Poezie charvátského Jadranu. Gallery. [Prag], 2001. Str. 34–37. [Na češki preveli Dušan Karpatský i Zoran Pičuljan.]

I gledam more. Antologija. [Priredio i izabrao Josip Pupačić.] Biblio­teka Split 1700. Ex libris. Split–Zagreb, 2005. 298 str.

Slavuju za pjesmu. Priredila Truda Stamać. Knjižnica Carmen Cro­aticum. I. kolo, knjiga 14. Riječ. Vinkovci, 2005. 111 str.

Pjesme. Autobiografska proza. Ex libris. Zagreb, 2005. 428 str.

Igra (1966.). – Nikola Vončina: Doba “krugovaša”. Ljetopis hrvatske radiodrame od 1964. do 1968. Biblioteka Hrvatski radio. Knjiga 23. Hrvatski radio. Zagreb, 2006. Str. 159–184.

Izabrane pjesme. Priredio Tonko Maroević. Biblioteka Parnas. Niz Književnost. Matica hrvatska. Zagreb, 2007. 142 str.

Zaljubljen u ljubav: Izabrane pjesme. Biblioteka Kolajna. Svezak 4. Školska knjiga. Zagreb, 2007. 256 str.

Male radosti. Pet modernih hrvatskih pjesnika. Izbor i bilješke Pa­vao Pavličić. Mozaik knjiga. Zagreb, 2007, 22008. Str. 253–321.

Milosrdna rijeka. Radiodrame. Scenarij. Ex libris. Zagreb, 2011. 221 str.

Moj život ili životopis rađen po posmrtnoj maski jednog bivšeg mjese­čara. Ex libris. Split–Zagreb, 2011. 125 str.

(Autorov životopis i bibliografiju sastavio Nedeljko Mihanović,
otisnuto u: Josip Pupačić, Pjesme, ogledi i zapisi)