Osluh tišine

U ovom su zborniku sabrani radovi nastali na osnovi izlaganja sa znanstvenog skupa Osluh tišine, koji su u povodu 40. obljetnice smrti Nikole Šopa organizirali Odjel za filozofiju i Odjel za književnost Matice hrvatske, a održan je 9. prosinca 2022. godine u Palači Matice hrvatske u Zagrebu. […]

Organizacijom znanstvenog skupa Osluh tišine i objavljivanjem na njemu održanih izlaganja Matica hrvatska želi dati poticaj novim istraživanjima Šopova pjesničkog djela. Urednicima ovog zbornika posebice je stalo do toga da se osvijetli kasno Šopovo pjesništvo, koje je ostalo razmjerno neistraženo i općenito manje poznato te je slabo ili nikako zastupljeno u srednjoškolskoj nastavi i na sveučilišnim studijima književnosti u Hrvatskoj. Osim toga, u organizaciji skupa, a potom i u pripremi zbornika, posebice je naglašena uzajamna upućenost filozofijskog, umjetničkog, filologijskog i književnoznanstvenog pristupa tumačenju Šopova djela, što je vidljivo već i iz toga što su simpozij zajedno organizirali Odjel za književnost i Odjel za filozofiju Matice hrvatske, kao i iz tomu odgovarajućeg sastava pozvanih sudionika.

Zbornik je u skladu s time podijeljen u dva dijela, od kojih prvi obuhvaća četiri ogleda iz znanosti o književnosti. Miroslav Palameta pokazuje u čemu se sastoji neprekinut slijed kasnoga u odnosu na rano Šopovo pjesništvo, Davor Šalat opisuje semantičke strukture spjeva Svemirski pohodi kao primjera Šopova kozmičkog pjesništva, Tin Lemac ispituje status lirskog subjekta u pjesništvu Nikole Šopa, razlikujući ispovjedni lirski subjekt ranog pjesništva od refleksivnog lirskog subjekta kasnog pjesništva, a Mladen Machiedo ocjenjuje recepciju i vrednovanje Šopova pjesništva u inozemstvu. Drugi dio zbornika sadrži tri filozofijska ogleda o Šopovu pjesništvu. Igor Mikecin osvjetljava Šopovo shvaćanje jezika i govora, iskazano u njegovu kasnom djelu, Tomislav Škrbić daje sveobuhvatno tumačenje Šopova spjeva Astralije s naglaskom na pojmovima sebstva, prisutnosti i stvarnosti, a Hrvoje Jurić na osnovi tumačenja Šopova spjeva Nedohod izlaže Šopovo shvaćanje naravi čovjeka. Na koncu Mladen Tarbuk u svojem prilogu objašnjava načela i postupke njegova uglazbljenja Šopova spjeva Sanjači pokazujući kako skladba nadahnuta pjesničkim djelom povratno pridonosi njegovu razumijevanju.

Stavljajući naglasak na kasno Šopovo pjesništvo ovaj zbornik nastoji dati poticaj za buduća istraživanja toga dosad nedovoljno istraženog dijela Šopova stvaralaštva, a time pridonijeti i cjelovitu vrednovanju Šopova djela kao jednog od najviših vrhunaca novijega hrvatskog pjesništva. (Iz „Predgovora“ Igora Mikecina)