Luzitanci

Portugalska literatura XVI. stoljeća vjerno prati političko-nacionalnu parabolu, a skupa s tim na nju djeluje kao zaseban konstituens fenomen velikih oplovljavanja, također pomorskih otkrića, kolonijalnih zauzimanja. Usporedice s tim istražuje se i opjevava cjelokupna prošlost Luzitanaca, stvara dojam o nekoj njihovoj iznimnosti i neprispodobivosti s drugim narodima. Camões je najbolji reprezentant XVI. stoljeća i zacijelo njegova središnja ličnost. Stvaranje mita o tom stoljeću zapravo je neraskidivo vezano s njim, a teško bi se moglo naći primjera da jedno djelo za neki narod ima toliko ne samo književno nego i narodonosno značenje koliko Luzijada ima za Portugalce.

Os Lusíadas životno je Camõesovo književno djelo i na stanovit način sinonim portugalske poezije, njezina Božanstvena komedija, pisac mu "portugalski Dante". Taj spjev (1102 oktave, točno 8816 stihova), najopćenitije govoreći, spoj je auktorove humanističke kulture, izdanak vergilijansko-kršćanske epike, životnih iskustava i povijesne faktografije, po čemu se od te epike radikalno razlikuje, te poglavito narodonosnih ideala stoljeća tzv. "Quinhentisma" (prema qinhentos - XVI. stoljeće). Ujedinjuje ne samo sve odrednice Camõesova stvarateljstva nego je i zrcalo svekolikih gibanja u onodobnoj portugalskoj literaturi.

Oslanjajući se na povjesnike i ljetopisce, Camões niže slike i zgode iz prošlosti svojeg naroda, inzistirajući na njegovoj vojnoj moći i nesprimjernoj odvažnosti, slaveći njegova otkrića "prekomorskih" zemalja. Pjesnik ne skriva ni takme stranice nacionalne povijesti, krvave građanske ratove u srednjovjekovlju, izdaju pojedinih portugalskih zapovjednika primjerice.

Mirko Tomasović