Izabrana djela

»Nipošto opsežan, ali žanrovski vrlo razveden i problemski iznimno zaoštren, književni opus Ivana Slamniga spada među najkarakterističnija i najuspjelija ostvarenja hrvatske kulture druge polovice dvadesetoga stoljeća. Uz jak i prepoznatljiv individualni pečat, njegov rukopis upravo amblematski pokriva raspone od afirmacije modernističkih nastojanja pa do otvaranja postmodernoj osjetljivosti, ne gubeći pritom ništa na logičnosti, organičnosti razvoja i na ostvarenoj koherenciji cjeline.

Da paradoks bude veći – ali ishod još uvjerljiviji – malo je tko poput Slamniga prihvatio izazov plodnoga odmjeravanja s dugom tradicijom nacionalne pismenosti i istodobnog sustavnog ulančavanja u vrhunske međunarodne, kozmopolitske tokove. Ivan Slamnig okušao se i dokazao u stihu i u prozi, u dramskom pismu i u romanesknom mjerilu, u esejističkom diskursu i u znanstvenoj akribičnosti. Pisao je pjesme i pripovijetke, dijaloge i feljtone, komentare i kritike, interpretacije i studije, književne portrete i povijesne preglede, prevodio i prepjevavao, selektirao i antologizirao, predavao i tumačio, zalagao se za vrijednosti stvaralaca i iz drugih kultura, a u inim sredinama zastupao domete domaćih nam spjevalaca.

(…) Smijemo zaključiti kako je Ivan Slamnig jedan od najuniverzalnijih i najvažnijih hrvatskih književnika u drugoj polovini dvadesetoga stoljeća, kako je njegovo djelo upravo egzemplarno i kao pars pro toto pokriva glavna nastojanja i najveće prodore moderne osjetljivosti i autentične izražajnosti.

U njegov opus urasli su najplodniji poticaji domaće tradicije i kozmopolitskih aktualnih tendencija, da bi kreativno asimilirani i dubinski preobraženi progovorili iznimnom svježinom i nezamjenjivim individualnim karakteristikama. U sažetom, ujezgrenom mjerilu Slamnigova opusa hrvatska je druga moderna ostvarila svoj estetski vrhunac i organski se pretopila i prešla u razdoblje što ga nazivamo postmodernim, a koje svojim trajanjem i dalje potvrđuje da bi bez recepcije i razumijevanja Slamnigova primjera bilo defektno i neadekvatno« (Tonko Maroević).