Govorni činovi

Govorni činovi američkoga filozofa Johna Rogersa Searlea prvi su put objavljeni 1969. i u proteklih su pola stoljeća doživjeli široku i utjecajnu recepciju u brojnim humanističkim znanostima, od lingvistike do filozofije. Knjiga je dobrim dijelom proizišla iz Searleove doktorske disertacije, a predstavlja svojevrsnu razradu teorije Johna L. Austina, izložene u studiji Kako djelovati riječima (How to Do Things with Words, 1962) te se uklapa u okvire razmišljanja prema kojemu se jezik promatra kao određena vrsta djelovanja.

Searleovo se jezičnofilozofsko djelo s jedne strane može promatrati kao obrana Austinovih ideja, koje su izazvale velike polemike, a s druge strane i kao odmak od nekih Austinovih promišljanja. John Searle u svojoj se teoriji detaljno posvetio opisu strukture govornoga čina, a njegova filozofija jezika uvjerljivo pokazuje da jezik ne samo da opisuje društvenu stvarnost nego je i mijenja.