Epika granice

Da je svijest o vlastitu graničnom identitetu jedna od važnijih sastavnica epskih djela hrvatske književnosti 16. i 17. stoljeća, temeljna je misao vodilja novih književnopovijesnih analiza i studija akademika Pavla Pavličića. Djela Mavra Vetranovića, Antuna Sasina, Jurja Barjakovića, Petra Zrinskog, Jakete Palmotića Dionirića, Pavla Rittera Vitezovića, Jerolima Kavanjina predmet su Pavličevićevih studija u kojima autor otvara pitanja osobitosti i aspekata granične pozicije hrvatske književnosti, načina na koje hrvatska književnost reagira na svoju graničnu poziciju, i naposljetku pitanje, zašto je važno tu granicu prihvatiti kao važno obilježje vlastita identiteta, pitanje koje nadilazi područje literarnoga te se ne tiče samo književnih povjesničara već upućuje na mnogo šira istraživanja.