Ennio Stipčević

Ennio Stipčević rođen je 1959. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu na studiju muzikologije diplomirao je (1983) i magistrirao (1986), a doktorirao je (1993) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Odsjeku za povijest hrvatske glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti bio je zaposlen od 1984. godine, kao znanstveni savjetnik u trajnom zvanju od 2015. do 2025. Predavao je na Muzičkoj akademiji (1994–2015) te na Fakultetu hrvatskih studija (1997–2005) i Filozofskom fakultetu u Zagrebu (2007–2009).

U središtu njegova znanstvenog rada su hrvatska glazba renesanse i baroka, arhivska istraživanja i glazbena paleografija. Nakon što je 1983. ponovno otkrio, a potom u Padovi 1986. i objavio suvremeno izdanje zbirke Sacrae cantiones (1620) Ivana Lukačića, posvetio se istraživanju starijih hrvatskih skladatelja. Transkribirao je i pripremio notni materijal za prve suvremene izvedbe djela renesansnih i baroknih hrvatskih skladatelja (T. Cec­chini, F. i G. Usper, A. Jurjević, D. Nembri, G. Puliti), priredio niz kritičkih notnih izdanja, a njegove redakcije izvedene su na tridesetak cjelovečernjih koncerata. Usmjerujući istraživanja interdisciplinarno, identificirao je nekoliko knjiga važnih za hrvatsku kulturnu povijest (prva tiskana izdanja djela M. Držića iz 1551, pjesnička zbirka N. Bunić Difesa iz 1569, Ljubmir D. Zlatarića iz 1580. i dr.). Objavio je dvadeset i dvije knjige i dvadesetak notnih kritičkih izdanja starije glazbe, autor je preko 150 znanstvenih i stručnih radova. Bio je voditeljem više domaćih i međunarodnih znanstvenih projekata. Od 2007. stalni je suradnik Centre d’études supérieures de la Renaissance u Toursu (projekt Ricercar). Od 1994. član je suradnik HAZU. Akademsku godinu 1996/1997. proveo je kao Fulbright scholar (Yale University, New Haven, SAD). Godine 1999. izabran je kao fellow u Villa I Tatti u Firenzi (The Harvard University Center for Italian Renaissance Studies). Za znanstveni i stručni rad primio je više nagrada i priznanja: Nagradu „Ivan Lukačić“ Varaždinskih baroknih večeri (1988, 1998, 2011, 2018), Nagradu „Josip Andreis“ HDS-a (2007, 2018), Nagradu HAZU (2008), Zlatnu povelju Matice hrvatske (2023).

Važnije su mu knjige: Francesco Sponga Usper (o. 1565/70–1641): mletački glazbenik iz Poreča (Zagreb: MIC, 1990); Hrvatska glazba: povijest hrvatske glazbe do 20. stoljeća (Zagreb: Školska knjiga, 1997); Ivan Lukačić (Zagreb: MIC, 2007, uz DVD dokumentarni film U potrazi za Lukačićem); Renaissance Music and Culture in Croatia (Turnhout: Brepols, 2015), hrvatsko izdanje: Renesansna glazba i kultura u Hrvatskoj (Zagreb: MIC, 2016); The Italian Opera Libretto and Dubrovnik Theatre (17th and 18th Century) (suautori: Viktoria Franić Tomić, Slobodan Prosperov Novak) (Wien: Hollitzer Verlag, 2020); Etide za lijevu ruku (Zagreb: Školska knjiga, 2021, 2. izd.); Gabriello Puliti (ca. 1580–1642/3): francescano, compositore, „Accademico armonico detto l’Allegro“ (suautor: Ljudevit Anton Maračić) (Rovinj: CRS, 2021).