Viktor Pelevin

Viktor Pelevin rođen je 22. studenoga 1962. u Moskvi. Studirao je elektrotehniku, a zatim radio kao novinar i pisac reklamnih tekstova. U književnosti se javio 1989. pričom „Čarobnjak Ignat i ljudi”.

Njegovi romani Omon Ra (1992, hrv. prijevod 2003), Čapajev i praznina (1996, hrv. prijevod 2010), Generacija „P“ (1999) i Di­jalektika prijelaznog perioda  (2003, hrv. prijevod 2006) stekli su široku popularnost zbog prikaza korupcije i anarhije u suvremenom ruskom društvu. Književna kritika izvan Rusije vrlo je pozitivno ocijenila njegove prikaze postsovjetske Rusije, iščitavajući u njegovim djelima nastavak tradicije ruske književnosti bunta te promatrajući Pelevina kao izdanak onog rukavca ruske proze kojemu pripadaju Nikolaj Vasiljevič Gogolj i Mihail Bulgakov.

Pelevin je objavio brojne romane i zbirke pripovjedaka od kojih su, uz navedene, na hrvatski jezik prevedeni i Vijesti iz Nepala (1991, hrv. prijevod 2005), Sveta knji­ga vukodlaka (2003, hrv. prijevod 2007), Kaciga užasa (2005, hrv. prijevod 2005) te Sindrom Wikileaksa (2012). Zbirka pripovjedaka Plava svjetiljka (1991) osvojila je 1993. uglednu književnu nagradu Mali Booker, a roman Dijalektika prijelaznog perioda ovjenčan je 2003. nagradom Nacionalnog bestsellera i nagradom Apolon Grigorjev.
Godine 2009. ruski portal OpenSpace proglasio je Pelevina najutjecajnijim intelektualcem Rusije.