Miljenko Foretić

Rođen je 5. svibnja 1939. u Dubrovniku. Sin je vrsna povjesničara Vinka Foretića. Diplomi­rao je 1961. povijest i povijest umjetnosti na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, nakon čega se zaposlio u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Kao stipendist boravio je na Università Cattolica del Sacro Cuore u Rimu 1963–1965.

Djelovao je kao kulturni i znanstveni radnik u širokome tematskom rasponu. Znanstvenim i stručnim radovima, esejima, kritikama i osvrtima o političkim, kulturnim, književnim, književnopovijesnim i teatrološkim temama surađivao je u časopisima, zbornicima i drugim publikacijama. Izbor radova iz periodike i neobjavljene rukopisne baštine otisnut mu je i u zasebnim knjigama što ih je objavio dubrovački Ogranak Matice hrvatske (zbornik odabranih radova Dubrovnik u povijesnim i kulturnim mijenama, 2007; Bibliografija radova o Petru Kanaveliću, 2008; tematsko-deskriptivni pregled Historiografija i literatura o Dubrovniku – Dubrovačkoj Republici od 1975. do 1985. godine, 2012).

U studiji »Marin Držić i kazališni život renesansnog Dubrovnika« (1969), dao je opći prikaz kazališnoga života Dubrovnika u 16. stoljeću, a 1967. priredio je u Dubrovniku izložbu posvećenu Marinu Držiću koja je dokumen­tirana u zborniku Marin Držić, objavljenom u nakladi Matice hrvatske (1969). Godine 1993. povodom 59. svjetskoga kongresa PEN-a, priredio je još jednu zanimljivu izložbu o Marinu Držiću, poprativši je knjižicom Što je čitao Držić (u suautorstvu s Feđom Šehovićem). Priredio je još nekoliko značajnih izložaba, poput onih posvećenih Dubrovačkoj Republici i Francuskoj revoluciji (1989) i životu i djelu Ivana Gundulića (1989).

Vrijedan prinos dao je i kao voditelj nakladništva Matičina ogranka u Dubrovniku gdje je priredio i uredio više desetaka knjiga i stručnih zbornika, među kojima se posebice ističu zbornici Du­brovačka Republika i Francuska revolucija (1996) i Dubrovnik u ratu (1993) koji je u petnaest izdanja objavljen na hrvatskom i engleskom jeziku kao važan dokument o ratnim razaranjima Dubrovnika i Hrvatske. Također, organizirao je simpozij Hrvati i Novi svijet (1992) te simpozij o književniku Antunu Pasku Kazaliju (1994).

Jedan je od obnovitelja rada Matice hrvatske u Dubrovniku nakon dvadesetogo­dišnjega prekida njezina djelovanja. Posebno se istaknuo kao urednik njezina časopisa »Dubrov­nik« u razdoblju od 1969. do 1971. i od 1990. do 1995. U tom razdoblju, odabirom tema i izborom književnih i znanstvenih suradnika, časopis postaje vodeći kulturni časopis na nacionalnoj razini. Za taj rad Miljenko Foretić dobio je tri nagrade: Nagradu grada Dubrovnika (1993), Zlatnu povelju Matice hrvatske (1996) i posmrtno Nagradu grada Dubrovnika za životno djelo (2004). Od 1996. do smrti bio je član Upravnog odbora Matice hrvatske.

Preminuo je u rodnome gradu 24. prosinca 2003.