Nedjeljka Luetić-Tijan

Nedjeljka Luetić-Tijan (Gradac kraj Makarske, 1916 – Madrid, 2002), hrvatska kulturna djelatnica u iseljeništvu. Djetinjstvo je provela u Zadru i Šibeniku, a mladost u Splitu, gdje je i maturirala. Na Sveučilištu u Zagrebu diplomirala je francuski jezik i književnost te slavistiku i hrvatski jezik i književnost. Radila je kao gimnazijski profesor, najprije u Splitu, a zatim i u Zagrebu, kamo je odselila nakon što su joj talijanski okupatori protjerali obitelj iz Splita. U Zagrebu je surađujući s uredništvima Hrvatske enciklopedije i Spremnosti upoznala Pavla Tijana za kojega se udaje 1944. Po završetku Drugoga svjetskog rata ostaje u Zagrebu, prisilno rastavljena od supruga sve do 1955, kada mu se zajedno s kćeri pridružuje u Madridu. Ondje puna dva desetljeća radi na Španjolskom državnom radiju uređujući i vodeći hrvatske radioemisije. Usto je jedno vrijeme predavala ruski jezik, a surađivala je i u nekoliko španjolskih enciklopedijskih izdanja. Uz povremenu suradnju u Hrvatskoj reviji i još ponekim hrvatskim publikacijama, objavila je knjigu zapisa i doživljaja pod naslovom Krov i kruh: deset godina u okupiranoj Hrvatskoj, 1945-1955 (München – Barcelona 1980) koja je proglašena najboljom knjigom hrvatske emigracije za 1980/1981.