Život Pavla Tijana

»Pavao Tijan (Senj, 15. lipnja 1908. – Madrid, 2. srpnja 1997) uvaženi je hrvatski leksikograf i publicist. Diplomirao je slavistiku 1930. na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1931. do 1934. privatni je učitelj grofa Jakoba Eltza, a od 1938. stalni suradnik Mate Ujevića na projektu Hrvatska enciklopedija. Od 1941. tajnik je i urednik u Hrvatskom izdavalačkom bibliografskom zavodu te urednik časopisa Književni tjednik. Posljednjih godina Drugoga svjetskog rata (od 1944) pročelnik je za visoko školstvo i znanstvene ustanove pri Ministarstvu prosvjete Nezavisne Države Hrvatske.

Bojeći se odmazde komunističkih vlasti u svibnju 1945. preko Austrije bježi u Rim, gdje 1946. objavljuje knjigu Martyrium Croatiae. Na poziv Vrhovnog vijeća za znanstvena istraživanja 1947. odlazi u Madrid te ondje na novoosnovanom »Međunarodnom odjelu za moderne kulture« organizira studij slavistike.

Iako Hrvat, Pavao Tijan bio je tehnički urednik Enciklopedije španjolske kulture (Encyclopedia de la Cultura Espanola, 1–5, Madrid 1963-1968) te bliski suradnik glavnog urednika biografske enciklopedije Forjadores del Mundo Contemporaneo (Krivotvoritelji suvremenog svijeta), 1–4, Madrid 1959-1961. Bio je i jedan od glavnih suradnika na knjigama: Las grandes corrientes del pensamiento contemporaneo (Veliki vjesnici suvremene misli), Madrid 1959, I–II, te Geografia Universal ( Opći zemljopis), Barcelona 1952. Za doprinos španjolskoj kulturi dodijeljeno mu je prestižno odličje španjolskog kralja Cruz de Alfonso X el Sabio (Križ Alfonsa X. »Mudraca«).

Pokrenuo je i uređivao hrvatski program na Španjolskom državnom radiju, što je i opisao u knjizi Dvadeset godina u eteru: osvrt na djelovanje hrvatskih radio-emisija iz Madrida, München – Barcelona 1988, a surađivao je i u brojnim hrvatskim emigrantskim časopisima, npr. u Hrvatskoj reviji, Studia Croatica.

Vlada Republike Hrvatske je 2007. godine, deset godina nakon njegove smrti, prenijela njegovu pisanu ostavštinu iz Madrida u Zagreb.« (Igor Zidić)