Dunja Fališevac rođena je 3. veljače 1946. u Požegi. U Zagrebu je završila Klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet (jugoslavistika i komparativna književnost). Godine 1971. izabrana je za asistenticu na Katedri za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje i danas radi kao redovita profesorica. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Matice hrvatske.
Autorica je sljedećih znanstvenih knjiga: Hrvatska srednjovjekovna proza, Zagreb 1980; Ivan Bunić Vučić, Zagreb 1987; Stari pisci hrvatski i njihove poetike, Zagreb 1989; Smiješno & ozbiljno u staroj hrvatskoj književnosti, Zagreb 1995; Kaliopin vrt – sudije o hrvatskoj epici, Split 1997; Kaliopin vrt II – studije o poetičkim i idelološkim aspektima hrvatske epike, Split 2003; Stari pisci hrvatski i njihove poetike., 2., prošireno izdanje, Zagreb 2007; Dubrovnik – otvoreni i zatvoreni grad. Studije o dubrovačkoj književnoj kulturi, Zagreb 2007.
Objavila je dvjestotinjak znanstvenih i velik broj stručnih radova te uredila nekoliko zbornika i knjiga: Zbornik Milana Ratkovića, Zagreb 1987; Književni barok (zajedno sa Živom Benčić), Zagreb 1988; Hrvatski književni barok, Zagreb 1991; Tropi i figure (zajedno sa Živom Benčić), Zagreb 1995; Leksikon hrvatskih pisaca (zajedno s Krešimirom Nemecom i Darkom Novakovićem), Zagreb 2000; Čovjek, prostor, vrijeme ‒ književnoantropološke studije iz hrvatske književnosti (zajedno sa Živom Benčić), Zagreb 2006; Leksikon hrvatske književnosti. Djela (zajedno s Dunjom Detoni-Dujmić, Anom Lederer i Teom Benčić-Rimay), Zagreb 2008; Putovima kanonizacije. Zbornik radova o Marinu Držiću (zajedno s Nikolom Batušićem), Zagreb 2008; Marin Držić 1508-2008. Zbornik radova (zajedno s Nikolom Batušićem), Zagreb 2010; Prostori snova. Oniričko kao poetološki i antropološki problem (zajedno sa Živom Benčić), Zagreb 2012.
Priredila je desetak knjiga s djelima starijih i novih hrvatskih pisaca.