Stjepan Zimmermann

Stjepan Zimmermann rođen je 1884. u Virovitici. Studirao je bogoslovlje na Sveučilištu u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 1907. Doktorira iz filozofije na sveučilištu Pontificia Universitas Gregoriana u Rimu 1910. 

Prema dosad najpotpunijoj bibliografiji Zimmermannovih radova, on je za života objavio ukupno dvadeset knjiga i dvjesto i pedeset članaka (što znanstvenih, što inih). Tome treba dodati i veoma opsežnu njegovu rukopisnu ostavštinu. Aleksandar Mužinić Zimmermanna ocjenjuje »dosad najplodnijim filozofijskim piscem u Hrvata uopće«.18 Šezdeset godina potom istu kvalifikaciju ponavlja Macan: »Taj [sc. Zimmermann] zasigurno sve dosad najplodniji hrvatski filozofski pisac...«.

Najvećim dijelom Zimmermannov je opus posvećen spoznajnom problemu, noetici, u kojoj se suprotstavlja prvenstveno Kantu, pokušavajući preko kritike skepticizma, subjektivizma, idealizma i pozitivizma utemeljiti metafiziku kao (racionalnu) znanost. Noetički je problem dakle u Zimmermanna tijesno povezan s metafizikom, i to s tradicionalnom peripatetičko-skolastičkom metafizikom, s problemom njezine mogućnosti. Filozofijom religije i filozofijom života Zimmermann se posebno intenzivno bavi od tridesetih godina prošlog stoljeća do svoje smrti.

Četrdesetih godina prošlog stoljeća Zimmermann pokazuje jak interes za filozofiju kulture, koja u njegovu shvaćanju obuhvaća i socijalnu filozofiju i filozofiju povijesti te se odnosi zapravo na sva područja kulturnog stvaralaštva – i na pravo i na religiju i na ćudoređe, tehniku, gospodarstvo... Pisao je i o povijesti hrvatske filozofije, posebno o Jurju Dragišiću i Ruđeru Josipu Boškoviću. Umro je 1963. u Zagrebu.

Dario Škarica