Ruđer Josip Bošković (1711–1787), hrvatski znanstvenik, filozof i književnik. Školovao se u isusovačkim kolegijima u Dubrovniku i u Rimu, kao profesor i izuzetan znanstvenik predavao je na sveučilištima u Italiji, a kao diplomat putovao po mnogim europskim zemljama. Objavio je brojne radove iz matematike, fizike, astronomije i drugih znanosti, stekao svjetsko priznanje i suvremena ga fizika drži jednim od najvažnijih preteča modernih teorija. Sintetičko je djelo o njegovoj originalnoj teoriji
Teorija prirodne filozofije (
Theoria philosophiae natu ralis). Pisao je na latinskom i talijanskom jeziku, a kao književnik objavio je brojne epigrame, prigodnice i sonete, dramu
Razgovori o sjevernoj zori (
Dialogi sull’ aurora boreale), ep
O pomrčinama Sunca i Mjeseca (
De Solis ac Lunae defectibus) te putopis
Dnevnik putovanja iz Carigrada u Poljsku (
Giornale di un viaggio da Constantinopoli in Polonia). Oba su posljednja djela doživjela prijevode na nekoliko europskih jezika. U mnogim je djelima nastojao ujediniti znanost i književnost, a suvremena ga znanost drži jednim od posljednjih predstavnika univerzalne humanističke znanosti i jednim od utemeljitelja novih puteva u fizici.
Milivoj Solar, tekst natuknice o Josipu Ruđeru Boškoviću, preuzeto iz Matičina KNJIŽEVNOG LEKSIKONA (2. izd.), str. 56.