Marin Držić

Najpoznatiji hrvatski komediograf (Dubrovnik, 1508 - Venecija, 1567), književni klasik čija se djela na pozornici izvode još i danas. Umjetničke se vrijednosti njegovih komedija mogu svrstati među vrhove europske renesansne književnosti. Proživio je buran i uzbudljiv život koji je bio predmetom niza književnih i znanstvenih biografija te filmskih uradaka.

»Podrijetlom iz osiromašene dubrovačke trgovačke obitelji, prema nepouzdanim biografskim podacima teško je stjecao visoko obrazovanje, studirao u Sieni, zaredio se za svećenika, obavljao različite poslove i dužnosti, a nakon 1560. otišao u Veneciju gdje je i umro. Književnu je djelatnost otpočeo petrarkističkom lirikom, pisao je izvođene pastorale (Tirena, Venera i Adon, Grižula ili drugim nazivom Plakir) i komedije (Džuho Krpeta, Pjerin, Mande ili Tripče de Utolče, Arkulin), od kojih su vrhunska ostvarenja pokladna igra Novela od Stanca te Skup i, osobito, Dundo Maroje. Autor je i tragedije Hekuba, prerade istoimenog Euripidova djela, rađene prema talijanskoj preradi Lodovica Dolcea (1508–1568). Komedije se ne odlikuju samo vještom dramaturgijom, izuzetno ocrtanim komičnim likovima te uspjelom komikom situacije i govora, nego i čestim kritičkim refleksijama o ljudskoj sudbini, ironičnim komentarima, pa čak i svojevrsnom kritičkom utopijom (u prologu komedije Dundo Maroje), što omogućuje različita tumačenja, a sveopću, ponekad oštru pa i ogorčenu ironiju čini donekle različitom od uobičajenoga renesansnog optimizma. U stilskom pogledu kritičari tako u njegovim komedijama primjećuju naznake manirizma, a tumačenja se ponekad povezuju s tzv. urotničkim pismima u kojima je Držić kritizirao dubrovački društveno–politički poredak. Različite interpretacije, međutim, nisu dovele u sumnju visoke književne vrijednosti komedija koje se mogu svrstati u vrhove europske renesansne književnosti« (Milivoj Solar, Književni leksikon, 2. izd., str. 122).

Više o njegovu životu i djelu možete pročitati u Ljetopisu Marina Držića što ga je za ediciju Stoljeća hrvatske književnosti sastavio Slobodan Prosperov Novak.