Izabrana djela II.

»Ono što je Marko Marulić hrvatskoj književnosti značio u punini renesanse, značio je Marin Držić na kraju te iste renesanse, na pragu modernoga vremena. On je u hrvatsku knjigu i još više na hrvatsku pozornicu unio dušu moderniteta. U književnost investirao je dušu kao da je ona bila i tijelo. Ponudio je samoga sebe svijetu kao mjeru. Okolnosti u kojima je živio bile su nesretne, one su ga uvlačile u beskorisne sukobe koje on nikad nije izbjegavao. Živio je u doba krize, u vrijeme kad je Europom zavladala opasna nepokretljivost, kad je u njegovom zavičaju postepeno ugašen humanistički san, kad su se započele povlačiti fantazija i briljantnost, te kad su igra i slučaj postali nepozvanim i prokazanim. U tom svijetu htio je Marin Držić prakticirati književni rad kao pitanje odgovornosti pa je po tome prvi hrvatski autor koji je posjedovao modernu svijest« (Slobodan Prosperov Novak).

U drugu knjigu izabranih djela Marina Držića uvršteno je pet komedija – Dundo Maroje, Skup, Grižula, Tripče de Utolče  i Arkulin.