Πλάτων Platon

Grčki filozof (427–347. pr. Kr.), prema općem mišljenju jedan od najvećih mislilaca u europskoj povijesti. Kao protivnik atenske demokracije, povukao se iz Atene, mnogo je putovao, a nakon povratka u blizini Atene osnovao vlastitu filozofsku školu, Akademiju. Utemeljio je i u ranije nepoznatom opsegu dosljednim mišljenju obrazložio filozofiju tzv. objektivnog idealizma, prema kojoj bit stvarnosti čine ideje koje tek razum može shvatiti i tako razotkriti privid koji svagdašnje mnijenje smatra zbiljom. Različite aspekte svoje filozofije razradio je u brojnim dijalozima, u kojima glavni lik, Sokrat, razgovara s različitim sugovornicima, postupno ih navodeći da razumiju i prihvate Platonovu filozofiju.

Najglasovitiji su dijalozi Fedon (Phaidōn), Fedar (Phaidros), Gozba (Symposion), Protagora (Prōtagoras), Gorgija (Gorgias), Parmenid (Parmenidēs) i Sofist (Sophistḗs). Visoke je umjetničke vrijednosti spis Obrana Sokratova (Apologia Sōkratus), posvećen obrani Sokrata protiv optužbi na sudu, a Država (Politeia) u kojoj obrazlaže kako treba organizirati idealnu državu, najopsežnije je i najrazrađenije djelo cjelokupne njegove filozofije.

Njegovo mišljenje o umjetnosti, za koju drži da ne može doprijeti do razumijevanja ideja jer se oslanja na oponašanje postojeće stvarnosti, često je kritizirano, no ono je utemeljeno na visokim idealima spoznaje i ne može se svesti na kasnije često rabljeno osporavanje književnosti zbog ideologije. Platon je pisao umjetničkim stilom, njegova su djela uvelike bila i uzor književne proze, osobito one refleksivnog karaktera, a utjecaj njegove filozofije traje sve do danas pa su njegova djela predmet stalno novih analiza i tumačenja (Milivoj Solar, Književni leksikon, 2. izd., str. 368-369).