Navigacija
Matica hrvatska
Izdavaštvo
Zbivanja
- Najave
- Izvješća
- Mladi glazbenici
- Filozofska škola
- Komunikološka škola
- Medijski susreti
- Knjižara
- Galerija
EU Projekt
Autori
Nedjeljko Mihanović
Nedjeljko Mihanović rođen je 16. veljače 1930. u Sitnu Donjem, pokraj Splita. Nakon završene Klasične gimnazije u Splitu (1940-1948), upisuje slavistiku i romanistiku 1954. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 7. siječnja 1958.
U svibnju 1958. nastupa na dužnost asistenta u Institutu za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Od 1966. do 1968. nalazi se na dužnosti lektora za hrvatski jezik na Slavenskom seminaru Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Hamburgu. Godine 1975. doktorirao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu s disertacijom Lirika Vladimira Nazora. U zvanju znanstvenoga savjetnika i upravitelja Odsjeka za književnost u Zavodu za književnost i teatrologiju HAZU djelovao je do 1990. Od lipnja 1990. nalazio se na dužnosti predsjednika Odbora za naobrazbu, znanost, kulturu i šport Sabora Republike Hrvatske. Za predsjednika Hrvatskoga državnog sabora Republike Hrvatske izabran je 24. svibnja 1994.
Od prosinca 1995. ponovno je na dužnosti predsjednika Odbora za naobrazbu, znanost i kulturu Hrvatskoga državnog sabora. Od godine 1997., uz zastupničke obveze u Saboru, obavlja dužnost glavnog urednika časopisa za politiku, znanost, kulturu i gospodarstvo »Državnost" u Zagrebu. Od rujna 1998. obavlja dužnost savjetnika Predsjednika Republike za etička i moralna pitanja, a od siječnja 1999. obavlja djelatnost predsjednika državnoga Povjerenstva za odnose s vjerskim zajednicama u Republici Hrvatskoj.
Od godine 1958. član je Hrvatskoga filološkog društva; od 1962. član Matice hrvatske; a od 1967. član Društva hrvatskih književnika. U ožujku 1980. izabran je za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za književnost. Od prosinca 1989. član je Hrvatske demokratske zajednice. Godine 1990. primljen je kao redoviti član u Družbu »Braća Hrvatskog Zmaja".
Odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odlikovan je sa sedam visokih državnih odlikovanja: Spomenica Domovinskog rata (1990-1992); Spomenica Domovinske zahvalnosti; Red Hrvatskog trolista; Red Ante Starčevića; Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića; Red kneza Trpimira s ogrlicom i danicom; Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i danicom.
U djelokrugu znanstvenoga rada na području hrvatske književnosti Mihanović objavljuje eseje, kritike, rasprave, političke članke i govore, bibliografske i leksikografske priloge.
Posebice se bavio priređivanjem kritičkih izdanja sabranih djela hrvatskih pisaca: Tin Ujević (1963-1967); A. G. Matoš (1973); Vladimir Nazor (1977); Vjekoslav Majer (1978); A. B. Šimić (1988. i 1998).
U biblioteci "Pet stoljeća hrvatske književnosti« priredio je sljedeće pisce: Fran Mažuranić, August Harambašić, Lavoslav Vukelić, Andrija Palmović, Rikard Jorgovanić, Franjo Marković, Vjekoslav Majer, Grigor Vitez, Grgur Karlovčan, Mihovil Pavlek Miškina, Ilija Jakovljević, Nikola Milićević, Josip Pupačić, Branislav Zeljković, Nikola Pulić, Saša Vereš, Vojislav Kuzmanović, Stanko Juriša, Zlatko Tomičić.
Zasebno je priredio nekoliko pojedinačnih izdanja djela hrvatskih pisaca (Frano Alfirević, Rikard ]orgovanić, Vladimir Nazor, Otokar Kecšovani, Ivana Brlić-Mažuranić, Franja Žanić, Ranko Marinković, AugustCesarec, JureKaštelan, Vjekoslav Majer, Tin Ujević,A. B. Šimić, Ivan Despot, Branko Klarić, August Šenoa, Olinko Delorko, Zlatko To. mičić) .
Kao član Uredničkog odbora i priređivač sudjeluje u biblioteci Matice hrvatske »Stoljeća hrvatske književnosti« za koju je priredio djela: Vladimira Nazora, Izbor pjesama, sv. I. i II.; Izbor proze, sv. I. i II., Zagreb, 1999; te Izabrana djela !zidora Poljaka (2004), Đure Sudete (2004), Jeronima Komera (2005), Rajmunda Kuparea (2005), Lucijana Kordića (2006), Ante Jakšića, Srećka Karamana.
U djelokrugu obrazovnoga programa Hrvatske radiotelevizije izradio je sedam scenarija i ekranizacija o hrvatskim piscima: Vladimir Nazor (1969), Vjekoslav Majer (1970), Antun Mihanović (1971), A G. Matoš (1973), Ivana Brlić-Mažuranić (1974), August Cesarec (1974), Vladimir Nazor (1976).
Priredio je i katalogom popratio sljedeće memorijalne književne izložbe: Julije Benešić i Hrvatsko narodno kazalište (1960); Komemorativna izložba »književnici borci« (1961); Ivan Mažuranić (1965); Ivana Brlić-Mažuranić (1971.; 1974.; 1978.; 1982); Vladimir Nazor (1972.; 1973.; 1976); Sándor Petöfi (1973); Miroslav Krleža (1973), Tin Ujević (1975); Ivan Goran Kovačić (1975); Dobriša Cesarić (1977); josip Pupačić (1978), Dragutin Tadijanović (1980.; 1981.; 1985); Život i djelo A. G. Matoša (1983); Julije Benešić (1983); Jure Kaštelan (1990).
Na kongresima, simpozijima i znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu (Austrija, Njemačka, Nizozemska, Mađarska, Italija, Poljska, Rusija) sudjelovao je s nizom referata iz područja književne historiografije i teorije književnosti.
Uz brojne periodične tiskane radove iz područja književnosti, objavio je ove vlastite zasebne knjige: Poezija Stanka Vraza, Zagreb, 1971.; Pjesničko djelo Vladimira Nazora, Zagreb, 1976.; Portreti i eseji o hrvatskim piscima, Zagreb, 1981.; Izabrana djela, PSHK, knj. 162., Zagreb, 1984.; Oblikotvornost i smisao, Zagreb 1987.; Mjera i vrijednost, Zagreb, 1989.; Govor umjetnosti, Zagreb, 1992.; Na putu do hrvatske državnosti, Zagreb, 1996.; Državnost iznad svega, Zagreb, 1998.; Prepoznavanje vrijednosti, Vinkovci, 2001.; Za jedinu i vječnu Hrvatsku dr. Franjo Tuđman, Zagreb, 2001.; Poljički Parnas, Priko 2005.
o6#07
U svibnju 1958. nastupa na dužnost asistenta u Institutu za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Od 1966. do 1968. nalazi se na dužnosti lektora za hrvatski jezik na Slavenskom seminaru Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Hamburgu. Godine 1975. doktorirao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu s disertacijom Lirika Vladimira Nazora. U zvanju znanstvenoga savjetnika i upravitelja Odsjeka za književnost u Zavodu za književnost i teatrologiju HAZU djelovao je do 1990. Od lipnja 1990. nalazio se na dužnosti predsjednika Odbora za naobrazbu, znanost, kulturu i šport Sabora Republike Hrvatske. Za predsjednika Hrvatskoga državnog sabora Republike Hrvatske izabran je 24. svibnja 1994.
Od prosinca 1995. ponovno je na dužnosti predsjednika Odbora za naobrazbu, znanost i kulturu Hrvatskoga državnog sabora. Od godine 1997., uz zastupničke obveze u Saboru, obavlja dužnost glavnog urednika časopisa za politiku, znanost, kulturu i gospodarstvo »Državnost" u Zagrebu. Od rujna 1998. obavlja dužnost savjetnika Predsjednika Republike za etička i moralna pitanja, a od siječnja 1999. obavlja djelatnost predsjednika državnoga Povjerenstva za odnose s vjerskim zajednicama u Republici Hrvatskoj.
Od godine 1958. član je Hrvatskoga filološkog društva; od 1962. član Matice hrvatske; a od 1967. član Društva hrvatskih književnika. U ožujku 1980. izabran je za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za književnost. Od prosinca 1989. član je Hrvatske demokratske zajednice. Godine 1990. primljen je kao redoviti član u Družbu »Braća Hrvatskog Zmaja".
Odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odlikovan je sa sedam visokih državnih odlikovanja: Spomenica Domovinskog rata (1990-1992); Spomenica Domovinske zahvalnosti; Red Hrvatskog trolista; Red Ante Starčevića; Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića; Red kneza Trpimira s ogrlicom i danicom; Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i danicom.
U djelokrugu znanstvenoga rada na području hrvatske književnosti Mihanović objavljuje eseje, kritike, rasprave, političke članke i govore, bibliografske i leksikografske priloge.
Posebice se bavio priređivanjem kritičkih izdanja sabranih djela hrvatskih pisaca: Tin Ujević (1963-1967); A. G. Matoš (1973); Vladimir Nazor (1977); Vjekoslav Majer (1978); A. B. Šimić (1988. i 1998).
U biblioteci "Pet stoljeća hrvatske književnosti« priredio je sljedeće pisce: Fran Mažuranić, August Harambašić, Lavoslav Vukelić, Andrija Palmović, Rikard Jorgovanić, Franjo Marković, Vjekoslav Majer, Grigor Vitez, Grgur Karlovčan, Mihovil Pavlek Miškina, Ilija Jakovljević, Nikola Milićević, Josip Pupačić, Branislav Zeljković, Nikola Pulić, Saša Vereš, Vojislav Kuzmanović, Stanko Juriša, Zlatko Tomičić.
Zasebno je priredio nekoliko pojedinačnih izdanja djela hrvatskih pisaca (Frano Alfirević, Rikard ]orgovanić, Vladimir Nazor, Otokar Kecšovani, Ivana Brlić-Mažuranić, Franja Žanić, Ranko Marinković, AugustCesarec, JureKaštelan, Vjekoslav Majer, Tin Ujević,A. B. Šimić, Ivan Despot, Branko Klarić, August Šenoa, Olinko Delorko, Zlatko To. mičić) .
Kao član Uredničkog odbora i priređivač sudjeluje u biblioteci Matice hrvatske »Stoljeća hrvatske književnosti« za koju je priredio djela: Vladimira Nazora, Izbor pjesama, sv. I. i II.; Izbor proze, sv. I. i II., Zagreb, 1999; te Izabrana djela !zidora Poljaka (2004), Đure Sudete (2004), Jeronima Komera (2005), Rajmunda Kuparea (2005), Lucijana Kordića (2006), Ante Jakšića, Srećka Karamana.
U djelokrugu obrazovnoga programa Hrvatske radiotelevizije izradio je sedam scenarija i ekranizacija o hrvatskim piscima: Vladimir Nazor (1969), Vjekoslav Majer (1970), Antun Mihanović (1971), A G. Matoš (1973), Ivana Brlić-Mažuranić (1974), August Cesarec (1974), Vladimir Nazor (1976).
Priredio je i katalogom popratio sljedeće memorijalne književne izložbe: Julije Benešić i Hrvatsko narodno kazalište (1960); Komemorativna izložba »književnici borci« (1961); Ivan Mažuranić (1965); Ivana Brlić-Mažuranić (1971.; 1974.; 1978.; 1982); Vladimir Nazor (1972.; 1973.; 1976); Sándor Petöfi (1973); Miroslav Krleža (1973), Tin Ujević (1975); Ivan Goran Kovačić (1975); Dobriša Cesarić (1977); josip Pupačić (1978), Dragutin Tadijanović (1980.; 1981.; 1985); Život i djelo A. G. Matoša (1983); Julije Benešić (1983); Jure Kaštelan (1990).
Na kongresima, simpozijima i znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu (Austrija, Njemačka, Nizozemska, Mađarska, Italija, Poljska, Rusija) sudjelovao je s nizom referata iz područja književne historiografije i teorije književnosti.
Uz brojne periodične tiskane radove iz područja književnosti, objavio je ove vlastite zasebne knjige: Poezija Stanka Vraza, Zagreb, 1971.; Pjesničko djelo Vladimira Nazora, Zagreb, 1976.; Portreti i eseji o hrvatskim piscima, Zagreb, 1981.; Izabrana djela, PSHK, knj. 162., Zagreb, 1984.; Oblikotvornost i smisao, Zagreb 1987.; Mjera i vrijednost, Zagreb, 1989.; Govor umjetnosti, Zagreb, 1992.; Na putu do hrvatske državnosti, Zagreb, 1996.; Državnost iznad svega, Zagreb, 1998.; Prepoznavanje vrijednosti, Vinkovci, 2001.; Za jedinu i vječnu Hrvatsku dr. Franjo Tuđman, Zagreb, 2001.; Poljički Parnas, Priko 2005.
o6#07
