Slobodan Novak

Hrvatski prozaist, pjesnik i dramatičar (Split, 1924 – Zagreb, 2016).

»Završio je klasičnu gimnaziju u Splitu, nakon mature otišao je u partizane, a nakon svršetka rata završio je studij jugoslavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Radio je u mnogim redakcijama, bio dramaturg u Splitu i nakon toga živio u Zagrebu. Književni je rad otpočeo pjesmama (Glasnice u oluji), nakon toga je objavio autobiografski roman Izgubljeni zavičaj, zbirku novela Tvrdi grad te romane Mirisi, zlato i tamjan i Izvanbrodski dnevnik. Uspjele su mu i radio drame Strašno je znati, Majstore, kako vam je ime? i Zakrivljeni prostor, a pisao je također kritike i feljtone.

Pripovjedni opus ujednačene je vrijednosti, a osobito se neke novele, kao Badessa madre Antonia, Južne misli i Treba umrijeti logično, drže vrhunskim ostvarenjima cjelokupne hrvatske novelistike. U njima su reduciranom fabulom, ironijom i crnim humo rom opisana traumatična iskustva i granične situacije straha, umiranja, tjeskobe i bolesti.

Vrhunac je pak takva izraza roman Mirisi, zlato i tamjan, u kojemu je kritika prepoznala iskustva cijelog naraštaja s njegovim dilemama i procesima samospoznaje, kao i modernističku književnu tehniku analitičke introspekcije, autoironije i složene simbolike s mogućnostima različitih tumačenja.

Kratki roman Izvanbrodski dnevnik, opisom putovanja glavnog lika ironiju čini vrhunskim načelom pripovjedačkog umijeća, razrađujući je u spletu simbolike, u širokom rasponu od kritike iluzije o blagostanju, pravdi i demokraciji, preko iluzija o osobnoj neupitnosti do iluzije o tradicionalnoj funkciji i strukturi pripovijedanja« (Milivoj Solar, Književni leksikon, str. 238-239).


Više o autorovu djelu i životu pročitajte OVDJE.