Književnik, pravnik, državnik i političar (Novi Vinodolski, 1814 – Zagreb, 1890). Prvi hrvatski kancelar i prvi ban pučanin. Spisom Hrvati Mađarom (1848) objedinio je preporodne težnje i ideale u duhu načela “jednakosti, slobode i bratinstva”. U tijeku njegova banovanja (1873–80) intezivirana je modernizacija Hrvatske, provedene su mnoge reforme u školstvu, upravi i pravosuđu, unaprijeđeno je gospodarstvo, posebice poljoprivreda, liberaliziran je izborni sustav, otvoreno je Sveučilište. Dopunom nedovršena Gundulićeva epa Osman (XIV. i XV. pjevanje) za prvo Matičino izdanje uoće (1844), kao i svojim glavnim pjesničkim djelom Smrt Smail-age Čengića (1846) – jednim od najznačajnijih djela hrvatske književnosti – obnovio je jedinstvo hrvatske književnosti, uvrstivši je ujedno među važnije nacionalne književnosti europskoga romantizma.
Više o autorovu životu i djelu pročitajte u ljetopisu i izabranoj bibliografiji Ivana Mažuranića što ih je za Matičino izdanje Mažuranićevih izabranih djela u ediciji Stoljća hrvatske književnosti priredio Božidar Petrač.