Hans-Georg Gadamer

Hans-Georg Gadamer, njemački filozof i jedan od najutjecajnijih mislilaca prošloga stoljeća, posebice na području filozofske hermeneutike, rođen je 11. veljače 1900. u Marburgu. Odrastao je u Wroclawu, a studirao je germanistiku, povijest, povijest umjetnosti i filozofiju u Wroclawu, Marburgu i Münchenu.

Godine 1922. doktorira kod Paula Natorpa, a od 1924. do 1927. studira klasičnu filologiju u Marburgu, gdje 1929. i habilitira kod Martina Heideggera. Godine 1939. izabran je za redovnog profesora filozofije na Sveučilištu u Leipzigu, gdje obnaša i dužnost rektora 1946/47. Od 1947-1949. profesor je u Frankfurtu na Majni, a potom i u Heidelbergu, kao nasljednik Karla Jaspersa.

Bio je članom više akademija u Njemačkoj i inozemstvu, nosilac mnogih odlikovanja; njegovo glavno djelo Wahrheit und Methode (Istina i metoda, 1960) postalo je temeljnom knjigom filozofske hermeneutike i jednim od najtrajnijih postignuća njemačke poslijeratne filozofije. Bio je urednik i suurednik niza značajnih filozofskih časopisa (»Philosophische Rundschau«, »Hegel-Studien«, »Kant-Studien«, »Archiv für Begriffsgeschichte«)...

Godine 1995. pojavio se deseti i posljednji svezak njegovih sabranih djela koja obuhvaćaju njegove radove o hermenutici, etici, grčkoj i novijoj filozofiji, kao i o estetici i poetici.

Umro je u Heidelbergu, 13. veljače 2002.

Više o Gadamerovu djelu i njegovoj važnosti za razvoj suvremene filozofske hermeneutike možete pročitati u nekrologu što ga je u povodu Gadamerove smrti objavio Damir Barbarić u Vijencu.