Nasljeđe Europe

"(...) Pluralistička isprepletenost Europe i čovječanstva, protumačiva samo iz stalna okretanja europskoj i svjetskoj prošlosti, zadaća je koja se postavlja pred duhovne znanosti koje "oštre pogled za ustrajne snage življenog života" i koje su uvijek u stanovitu smislu okrenute prošlosti, ali samo da bi podsjetile sadašnjost na zadaće bubućnosti. Shvatiti duhovno jedinstvo Europe i kao zbilju i kao zadaću, koje su izrasle iz mnogolikosti Europe, ono je što treba stajati prije svakoga političkog oblikovanja Europe. Stoga nam i Gadamerov govor o prošlosti i budućnosti duhovnih znanosti može reći mnogo toga i o budućnosti Europe..."
Hrvoje Jurić, Vijenac


Zašto globalizacija nema alternativu i zašto se filozofija mora okrenuti k praksi, zašto duhovne znanosti i umjetnost neće iščeznuti, zašto su baš empirijske znanosti preoblikovale naš svijet, zašto u današnjem svijetu raste uloga znanosti i eksperata, tko je oblikovao Gadamerovo mišljenje?...

Mogu li se prethodna pitanja uopće povezati s naslovom knjige? Mogu, jer devet rasprava objavljenih većinom između 1983. i 1987. povezuje motiv filozofske autorefleksije i europske filozofije kao sastavnice europske duhovne baštine. A postavljajući takva pitanja i nudeći moguće odgovore na njih, Gadamer, prema tumačenju Zvonka Šundova, nastoji pokazati kako europska duhovna baština nije uzgredna muzejska činjenica, već životna, za suvremenost odlučujuća povijest duha.