Izlazak u cvijet

Igoru Grbiću ne trebaju poštapanja o tuđa iskustva: »od istosti se razlikujem samo sobom«, ali svoje pisanje – pa i u pjesmi u prozi – osobito rado olakša ležernošću zaigranosti (čak i čednim turpizmima spominjanja nužde i prdeža), a najradije grozdovima asonanci i spletovima rima: »jer najbolji je znak ustrajnost moje rime: još sve nije ja, još ja nisam svime.« Mogli bismo zaključiti kako njegovo pisanje vodi neodoljiva potreba obuhvaćanja izvanjskih fenomena i nutarnji diktat oblikovanja u zahtjevnim vezanim i (naizgled) nevezanim nakupinama gustih taloga. U međuvremenu je već ispisao opsežni ljubavni kanconijer Pjesme rađanja i umiranja, ali Izlazak u cvijet ostaje kao njegova zasad najadekvatnija poetska legitimacija.
Tonko Maroević

U stvaralaštvu Igora Grbića vidljiva je i doza ludičnosti, a ta poetska proza donosi i dio ugođaja koji je bio prisutan i u njegovim esejima, gdje se ponekad zaustavlja na nevažnim, jedva primjetnim detaljima, ali na poetski način, uz ironiju.
Vanesa BEGIĆ, Glas Istre