Knjige

Milivoj Solar

Vježbe tumačenja

Interpretacije lirskih pjesama. Drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje


U odnosu na prvo, rasprodano izdanje Vježba tumačenja - djela o problemima tumačenja lirske pjesme s primjerima interpretacija pjesama, drugo izdanje nadopunjeno je novim interpretacijama te kraćim esejem o sudbini interpretacije danas. U vrijeme kada je prvi put otisnuta, Solarova je knjiga privukla veliku pažnju književnih teoretičara, kritičara i povjesničara, premda, kako ističe autor, ovi pokušaji tumačenja u strogom smislu ne pripadaju ni književnoj kritici niti povijesti književnosti. No, što je možda i najvažnije, najbrojniji su čitatelji ove knjige studenti, učenici i drugi mladi zaljubljenici u književnost i književnu znanost. Time je na najbolji način odano priznanje autorovoj namjeri da interpretira jedino one pjesme koje se upravo njemu sviđaju i čije je stihove pamtio godinama bez posebnog razloga.



Više o knjizi možete doznati iz ulomka razgovora Milivoja Solara za Vijenac (br. 110, 26. III. 1998.,16-17, razgovarala Vedrana Martinović):


(...) * Nedavno je u izdanju MH izašla vaša knjiga Vježbe tumačenja. Interpretacija lirske pjesme ne pripada dominantnom tijeku vaših (uknjiženih) interesa niti dominantnim "trendovima" razmatranja teksta.

Pokušao sam obnoviti žanr interpretacije lirske pjesme, danas već pomalo zaboravljen, koji su u hrvatskoj književnosti ustoličili Ivo Frangeš i Zdenko Škreb. Suvremene metodološke orijentacije nisu izravno sklone iskustvu metode interpretacije, ali je ono dragocjeno. Bilo bi korisno da se interpretacije naših pjesnika ponovno vrate u središte zanimanja; to je vrlo važno područje za shvaćanje književnosti i autonomije književnosti. Ono što govori pjesma na neki je način neprevodivo, i to je najveca kušnja za teoretičara književnosti. Onaj koji tako nešto pokušava mora doista braniti autonomiju govora koji se ne da prevesti ni na jedan drugi govor.

* Osim interpretacija, knjiga sadrži i razmatranje o interpretaciji samoj. Koliko se točno može odrediti pojam? Što je interpretacija kao žanr?


Taj se termin u nas obično uzima u smislu koje mu je dala škola interpretacije koja se javila sa Kayserom i Staigerom u Njemačkoj potkraj pedesetih i šezdesetih godina. Ona je dominirala u njemačkoj znanosti o književnosti, proširila se i izvan Njemačke, a u nas su je, osim profesora Škreba i profesora Frangeša, njegovali i profesor Flaker i čitava plejada novijih teoretičara. Sam pojam interpretacije zapravo je neodređen, kao i svi temeljni književnoteorijski pojmovi. Dobio je značenje pokušaja da se književno djelo objasni, protumači i shvati upravo u onome što je jedino književno u njemu. Polemički su zastupnici interpretacije uvijek govorili da se ne smije gledati "ni lijevo ni desno" od teksta, nego se treba drzati teksta, što sami nikada nisu dokraja proveli. Namjera je, očito, da se u pojedinom književnom djelu - a počelo je s poezijom - pokušaju utvrditi i one semantičke osobine, i ona značenja, koja možda nisu shvaćena/pročitana ako smo ga gledali kao svjedočanstvo o nečem, s biografskog, sociološkog, ideološkog ili nekog drugog pristupa. To se značenje otprilike zadržalo. Interpretacije su dobrim dijelom bile uvjetovane formalističkim pristupom, uvijek se više gledalo na zvuk, kompoziciju, književne postupke, a nešto manje na tematske osobine. Možda se donekle i pretjeralo u zanemarivanju tematskih osobina, mislim da je tematika itekako važna. Pokušao sam to obnoviti s iskustvom arhetipske kritike i nekih drugih, čak i postmodernističkih postupaka.

* Povratak ili obnova interpretacije temelje se na uvjerenju da je ona nedovoljno zastupljena unutar književne znanosti?

Moderna je književna kritika i znanost o književnosti donekle izgubila vezu s djelom, jer je razvila vlastiti metajezik i počela se baviti sama sobom. Ne mislim da je to u načelu loše, no ona je postala neka vrsta metakritike. I metakritika, znanost o književnosti koja se bavi vlastitim metodama, korisna je i potrebna za razjašnjenje nekih temeljnih pojmova, čak i pitanja što je zapravo književnost, ali postoji i opasnost da izgubimo vezu s izvornim tekstom i "kližemo se" po metadiskursu. Ja bih se volio vratiti onomu što u nekom tekstu možemo prepoznati ili onomu što u njemu možemo naći. Mislim da ta mogućnost nije u nas dovoljno korištena i da ima premalo tekstova te vrste...

Mala knjižnica Matice hrvatske. Novi niz, , urednica Jelena Hekman, kolo XII, knj. 68. - Opremljeno sa 14 c/b slika, imenskim kazalom te bilješkama o izvorima i autoru

Autori

Milivoj Solar

Milivoj Solar

Akademik Milivoj Solar, književni teoretičar, povjesničar književnosti, filozof, esejist i sveučilišni profesor rođen je 8. travnja 1936. u Koprivnici. Znanstveni mu je rad i interes usmjeren na temeljna pitanja književne teorije, posebice na probleme poetike i odnosa književne teorije prema filozofiji. Također, Solara zanimaju i metodologija književene znanosti, književna analiza te univerzalne kulturološke kategorije, poput mita.

Vježbe tumačenja

PDF-ovi

Klikni za povratak