Zaslijepljenost

Roman Zaslijepljenost, prvo i najvažnije djelo nobelovca Eliasa Canettija, na groteskno-satirički način opisuje atmosferu u Beču dvadesetih godina prošloga stoljeća. Vrijeme teške moralne i financijske krize prikazano je ponajprije kroz sudbinu doktora Petera Kiena, svjetski priznata sinologa koji sve više gubi doticaj sa stvarnošću. Opsjednut knjigama, zaslijepljen njihovim sadržajem i moći, ne želi ni vidjeti ni priznati ništa drugo osim njih. Likovi koje Kien susreće na svom putu k potpunom duševnom rastrojstvu također su zaslijepljeni, bilo novcem, bilo moću, bilo željom za uspjehom ili nečim drugim, te se svojim porivima nikako ne mogu othrvati. U tome im nimalo ne pomaže ni međusobna komunikacija, kod nekih likova svedena na zatvorene sustave, tzv. jezične maske, od tek nekoliko stotina različitih riječi, koje se često izgovaraju tek da bi bile izgovorene, a ne da bi ih netko čuo ili razumio.

Iako roman, napisan 1931–1932., nije bio odmah prihvaćen i zasluženo vrednovan, pa je i objavljen tek 1935., postupno je dobivao sve veća priznanja i kritike i čitatelja, pogotovo nakon Drugoga svjetskog rata koji je u romanu na neki način i predviđen.