Elias Canetti

Rođen je 25. srpnja 1905. u bugarskome gradu Ruščuku (danas Ruse). Djetinjstvo i mladost obilježili su mu iznenadna smrt oca (1913) i česta mijenjanja mjesta života: Manchester (1911–1913), Lausanne (1913), Beč (1913–1916), Zürich (1916–1921), Frankfurt (1921–1924), Beč (1924–1938).

Iz Beča, u kojem je 1929. završio studij kemije i u kojem je 1935. ob­javio svoje najvažnije djelo, roman Zaslijepljenost (Die Blendung), Canetti 1938. pred nacizmom bježi u London.

Ondje se posvećuje pisanju svoje dugo planirane knjige, rasprave Masa i moć (Masse und Macht, 1960) te dvadeset godina gotovo ništa drugo ne objavljuje. Ipak, zahvaljujući kvalitetnom engleskom prijevodu Zaslije­pljenosti (1946) te izvedbama svojih kazališnih komada, kao i poznanstvi­ma s mnogim njemačkim i britanskim umjetnicima i znanstvenicima, os­taje i u to vrijeme prisutan u kulturnim krugovima.

Njegove posljednje tri knjige, autobiografsko-esejistička djela o djetinjstvu i mladosti u Beču Spašeni jezik (Die gerettete Zunge, 1977), Baklja u uhu (Die Fackel im Ohr, 1980) i Očijukanje (Das Augenspiel, 1985) donose mu veliku popularnost, pa i prije objavljivanja posljednje knjige trilogije prima Nobelovu nagradu za književnost (1981).

Elias Canetti umire 14. kolovoza 1994. u Zürichu, u kojem je proveo dvadesetak posljednjih godina života.