Balzami

»Balzami, presjek ili antologija Machiedova poetskog i proznog stvaralaštva – što se moglo i očekivati od učenoga pjesnika – nosi višesmislen naslov: on, istodobno, označuje ljekovite masti, meleme, za vidanje ranā što ih nanosi život, ali aludira i na bal­zamiranje, posmrtni život onoga što je umrlo. Podnaslov upu­ćuje da su posrijedi stihovi, pjesme u prozi, lirske proze i misli. Knjiga je sastavljena od četiri glavne cjeline, tj. od izbora poezije iz hrvatskih zbirki, razbacanih fragmentarnih glosa, često iro­ničnih s obzirom na društvene poticaje što su ih izazvali, koje se klasificiraju kao misli, pjesama iz talijanskih autorovih zbirki te od tuđih prijevoda, na više jezika, njegovih poetskih tekstova.

Ovako komponirana knjiga, premda strogo smisaono ustrojena, kao da prirodno teži da poprimi izgled labirinta, ali s paradok­salnim značajkama: pjesme i prozni zapisci gotovo se neopazice prelijevaju jedni preko drugih, ili jedni u druge, tvoreći verbalnu simfoniju s bezbrojnim stavcima, ili čak poprimajući strukturu fuge, pri čemu čitatelj lako zaboravlja gdje je izlaz iz tih ispre­pletenih sastavnica, dok je ulaz bilo koji tekst koji mu privuče pozornost.

Ukratko, često sam stjecao dojam čitajući ovu knjigu da nije to­liko posrijedi zbirka raznovrsnih tekstova koliko svojevrsna po­etsko-prozna poema koju drži na okupu autentičnost autorova glasa. Kako je ona, istodobno, i repetitorij najraznolikijih stilskih postupaka, katkad dovedenih do samoironije, ona izbjegava sva­ku neestetsku emocionalnost, ili grubi ispovjedni sentimentalizam koji je gotovo preplavio velik dio suvremene hrvatske poezije, ali se, unatoč kultiviranosti, nikada ne doima kao knjiški pastiš. Očito je da se autor virtuozno služi, katkada ih parodirajući, naj­raznovrsnijim stilskim obrascima, i to tako prirodno kako drugi autori posežu za gramatičkim i evokativnim strukturama svoga jezika« (Marko Grčić).