Osman

Povodom 175. godišnjice osnutka, otisnula je Matica hrvatska prigodno, djelomice novo a djelomice ponovljeno izdanje Gundulićeva Osmana iz 1844., prve knjige objavljene u Matičinoj nakladi.

Brižno i kritički priređen prema dostupnim rukopisima i  dubrovačkome tiskopisu iz 1826., dopunjen kongenijalnim pjevanjima Ivana Mažuranića, Matičin se  Osman ‒ premda objavljen u složenoj političkoj, organizacijskoj i financijskoj situaciji ‒ pojavio kao temeljno djelo preporodne kulture i integracijskih nastojanja osviještene hrvatske inteligencije, djelo koje je moglo »po(d)nijeti i ideološke i estetske zahtjeve vremena« (L. Plejić Poje), djelo koje je postalo uzornim nakladničkim primjerkom prema kojemu su i desetljećima kasnije urednici i priređivači pripremali djela hrvatskih književnih klasika za tisak.

Iako nedovršen za autorova života, Gundulićev Osman  »drži se vrhunskim ostvarenjem kako pjesnika tako i cjelokupne starije hrvatske književnosti, premda u povijesti književnosti postoje različita  stajališta o njegovoj cjelovitosti i osobinama književnog izraza. Načelni mu je poetski uzor Tassov Oslobođeni Jerzualem, no tematika i kompozicija oba djela posve su različite: Osman opisuje kraj vladavine turskog sultana Osmana II. i njegov poraz u sukobu s Poljacima, a složena kompozicija upućuje kako na povijesne tako i na alegorijske i eshatološke razine razumijevanja« (Milivoj Solar).

Tekst Gundulićeva Osmana prenesen je u cijelosti iz Matičina prvog izdanja, onako kako su ga za tisak priredili Vjekoslav Babukić, braća Antun i Ivan Mažuranić te Ivan Kukuljević Sakcinski. U odnosu na izvorno izdanje, u ovome prigodnom izdanju izostavljen je hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik (Osmana Gundulićeva Riečnik) sastavljen za tadašnje kulturne, jezične i čitateljske prilike, a umjesto njega priređeni su Rječnik i Tumač imena i izraza (sastavila redaktorica izdanja Dražana Radman) kao pripomoć današnjemu čitatelju da što bolje razumije Gundulića i njegovo djelo. Izdanje je opremljeno i pretiskom prvih izvještaja o Matičinu radu za 1842. i 1843., izvještaja u kojima su, među ostalim, otisnuta imena prvih Matičinih članova i dobrotvora.