Ivan Gundulić

O hrvatskome pjesniku i dramatičaru Ivanu Gunduliću (Dživo, Giovanni Gondola; Plavčić; Plavković; nadimak Mačica), rođenome i umrlome u Dubrovniku (1589‒1638), Milivoj Solar u Književnome leksikonu piše sljedeće:

»Potomak plemićke obitelji, školovao se u Dubrovniku i kasnije obavljao mnoge dužnosti u gradskoj upravi. Od njegovih mladenačkih djela sačuvale su se četiri melodrame, Arijadna, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Dijana i Armida, te nekoliko pjesama.

U kasnijoj dobi objavio je parafraze psalama Pjesni pokorne kralja Davida, a zrelim se ostvarenjem drži poema Suze sina razmetnoga, spjevana u dotjeranim osmeračkim sestinama, s uobičajenom religijskom temom grijeha i pokajanja, koja se odlikuje bujnom metaforikom te naglašenim antitezama između svijeta privida i transcendentne istine čije otkriće jedino vodi do spasa. Ta je poema postala uzorom tzv. baroknih plačeva u hrvatskoj književnosti.    

Također je utjecajna i do danas slavna pastoralna drama Dubravka, s elementima barokne tragikomedije i naglašenom alegorijom: poprište jednostavne radnje, naime, nije idilična Arkadija, nego svojevrsni fiktivni politički teritorij gdje su mitološki likovi spremni na potkupljivanje i prevare, a cijela je zajednica nagrižena sebičnošću i materijalnim interesima.    

Posljednje djelo, nedovršeni ep Osman, drži se vrhunskim ostvarenjem kako pjesnika tako i cjelokupne starije hrvatske književnosti, premda u povijesti književnosti postoje različita stajališta o njegovoj cjelovitosti i osobinama književnog izraza. Načelni mu je poetski uzor Tassov Oslobođeni Jerzualem, no tematika i kompozicija oba djela posve su različite: Osman opisuje kraj vladavine turskog sultana Osmana II. i njegov poraz u sukobu s Poljacima, a složena kompozicija upućuje kako na povijesne tako i na alegorijske i eshatološke razine razumijevanja.

Uspjelom baroknom književnom tehnikom, dubinom misaonih uvida i poetskim zanosom pojedinih epizoda Gundulić je stekao neprijepornu slavu klasika hrvatske književnosti«(Milivoj Solar, Književni leksikon, 2. izd., str. 187).