Ivo Dulčić

O knjizi

»Knjigom Igora Zidića o slikaru Dulčiću dobili smo ne samo primjerenu monografiju velikog slikara nego i dokumentiranu studiju o epohi u kojoj je umjetnik djelovao. Koga zanima odnos politike i kulture, ili pak crkve i stvaralaštva u 'olovnim godinama', naići će na relevantne podatke i domišljene sudove. Koga pak bude više zanimalo pitanje stilskih opredjeljenja, radikalnosti i čistoće ili pak plodnosti i slojevitosti kreativnih izbora (posebno s obzirom na 'ključne' pedesete) također će dobiti nove spoznaje i originalna viđenja. Jednom riječju: veliki opus dobio je odgovarajuću kritičku, posvijesnoumjetničku recepciju« (Tonko Maroević).

***

 »Knjiga od šest stotina i četrdeset stranica sama, kao predmet, zaprema veliki fizički prostor: ona je, međutim, tek znak za nezamislivo veću količinu sadržanog vremena. U njoj su, naime, uložena dva života ‒ jedan u težnji za što potpunijim otisnućem (slikarev), drugi otisnut kao uzvratni prinos (piščev). Igor Zidić, može se reći, cijeli se život bavio Ivom Dulčićem. Jer je u njemu našao sve teme koje su ga pozivale, izazivale, motivirale u onome što se naziva strukom, u onome što je njezin povijesni kontekst, pa i u onome što je odmatanje vlastita autorova života ‒ onoga što bi se moglo nazvati rastom duše.

Igor Zidić postavlja Iva Dulčića među cijelu galeriju likova, kako suvremenika, tako i svevremenika, očitavajući iz usporedbi posebna Dulčićeva svojstva.

(…) Iz tih usporednih čitanja nastaju sjajni mikroeseji (o Michelangelu, El Grecu, Kožariću…) koji ovoj knjizi daju dimenzije ne tek monografije o jednom slikaru, nego stanovitog specifičnog prečaca opće povijesti umjetnosti i hrvatske povijesti umjetnosti. U tom složenom tkanju brojnim su glasovima dane solističke dionice, pa se iz naročitih očišta upotpunjuje Dulčićeva slika« (Željka Čorak).

***

»Monografija pruža uvid u cjelokupno umjetnikovo djelo u kojem središnje mjesto ima sakralno stvaralaštvo, izraslo iz dubokog iskustva vjere, sastavnog dijela njegova sveobuhvatnog pristupa stvarnosti, oslobođenog ideoloških uvjetovanosti i predrasuda. Sloboda je to duha za koju je slikar bio spreman podnijeti nemale žrtve« (Antun Škvorčević).