La Chanson de Roland / Pjesma o Rolandu

Matičino izdanje Pjesme o Rolandu ima divan miris (što e zapravo postalo rijetko u modernom izdavaštu), a  sâm spjev posjeduje sve što je potrebno za sjajno štivo: netočnu i prilagođenu verziju povijesti, državotvorrni šarm i katarzu pruženu raščetvorenjem zločestoga Ganelona ‒ jer »tko god izda, nek se tim ne gizda« (Neven Vulić, Globus).

»Usred ljeta godine 778. vraćala se vojska Karla Velikoga poslije uspješna pohoda na saracensku Španjolsku, kad je njezina zalaznica upala u zasjedu u zabačenu pirenejskom klancu. Iz toga okršaja nastala je potresna ratna priča, Pjesma o Rolandu, zapisana kao najstariji postojeći spjev na francuskom jeziku. Nepoznat je autor sačuvane verzije toga djela čiji su se veličanstveni stihovi brusili nekoliko stoljeća, ali njegov se poetski genij ne može dovesti u sumnju. Majstorstvo kompozicije pretvorilo je minoran vojni poraz u najsnažniji umjetnički izraz srednjovjekovnog viteštva i nacionalnog ponosa, uzvisujući kraljevsku čast i feudalne vrijednosti zapadnoga kršćanskog svijeta« (Mate Maras).

Prvi cjeloviti prijevod starofrancuskoga junačkog spjeva na hrvatski jezik sačinjen je u tradiciji našega deseterca kakav nalazimo u junačkim narodnim pjesmama i Kačićevu Razgovoru ugodnom. Mate Maras (1939), istaknuti prevoditelj književnih klasika s engleskoga, francuskoga, talijanskog i rumunjskoga jezika dobitnik je najviših hrvatskih prevoditeljskih nagrada. Za prijevod Rabelaisova romana Gargantua i Pantagruel nagrađen je Velikom nagradom Francuske akademije (2002), a za prijevod Shakespeareovih Sabranih djela Nagradom Grada Zagreba (2009), nagradom Kiklop (2008) i Nagradom Iso Velikanović  (2008). Sastavio je Rimarij – srokovni rječnik hrvatskoga jezika (1995) i objavio knjigu pjesama Kasna berba  (2005) te roman Pisma od smrti  (2013).