Enciklopedija Matice hrvatske 1. A ‒ G

Na tragu Barčeva mota da je povijest Matice hrvatske ujedno i povijest hrvatske kulture, pokrenut je prije par godina projekt četverosveščane Enciklopedije Matice hrvatske, jedinstvenog enciklopedističkog i leksikografskog djela koje obrađuje sva područja kulturnog, političkog, društvenog, znanstvenog i stvaralačkog života u »kojima se zbivalo i zbiva sve što je u nekoj vezi s Maticom: od nakladništva do jezične politike, od filozofije do odgojne i obrazovne prakse, od hrvatske književnosti do prijevodne literature - umjetničke i znanstvene« (I. Zidić).

Posebnost uredničke koncepcije EMH u odnosu na druga enciklopedijska djela sastoji se u posvemašnjoj otvorenosti prema izražajnim, stilskim i metodološkim osobitostima autora i njihovim sklonostima da neistražene ili tabuizirane teme obrade na temelju arhivskih i drugih istraživanja, onkraj bilo kakvih ideoloških postavki i uvjerenja.

Prvi svezak Enciklopedije Matice hrvatske (A -G) na kojem je radilo 54 suradnika obuhvaća 485 natuknica s približno 1600 kartica autorskoga teksta opremljenog sa 745 ilustracija (558 u koloru, dvije duplerice) i 14 tablica, predgovorom glavnog urednika i Dodatkom ‒ popisom svih članova upravnih tijela MH u razdoblju od 1842. do 2014.

***

"U cjelini, edicija bi trebala postati referentnim štivom, koje će u međusobnu vezu dovesti pojedince, društva i institucije, političke pokrete, književna strujanja, časopise i slične kulturne i društvene fenomene u kulturnom, književnom, društvenom i političkom životu Hrvat­ske, s posebnim naglaskom na onim točkama u kojima je upravo Matica hrvatska bila inspiratorom dodira, izvorištem smisla djelovanja ili medijatorom veza i utjecaja. Na taj će se način dobiti gusta mreža kulturnopovijesnih odnosa, povijest hrvatskog društva, kulture, umjetnosti i znanosti promatrana iz jedne specifične vizure. Iz ukupnosti svih obrađenih jedinica stvorit će se slika hrvatskog kulturnog i društvenog razvoja koju – i kakvu – dosad nismo imali prilike upoznati na sličan  način" (Jelena Hekman).

***

"Nismo inzistirali na stilskoj ujednačenosti natuknica – u enciklopedijama, inače, uobičajenoj – samo zato da bi se stekao privid objektivnosti ili čak znanstvenosti/stručnosti dotičnoga teksta. Znanstveno i objektivno utemeljeni, gotovo svi naši članci/natuk­nice nose pečat svojih autora: metodološki i stilski. Probitak, koji se postiže ujednačavanjem činio nam se odviše dvojben da bismo se tome idealu pošto-poto priklonili. Drugo je, naravno, kad je riječ o informacijskome minimumu: on je, u svakoj jedinici, na isti (stereotipan) način bio poštovan. Isto tako nas je tek praktičan rad na EMH-u uvjerio da je inzistiranje na broju redaka teksta – kao objektivnom mjerilu važnosti jedinice – više nego upitno. Gdjekad je i neki manje istaknuti lik, kojiput bitno obilježen pa i dimenzioniran pokrajinskim kriterijima, postao pokretačem važnih događaja, značajnom točkom otpora neprijateljskim idejama, dobrim duhom okupljanja, poticateljem akcija koje su ga prerastale. Kriterij koji bi kvantifikacijom nastojao doći do pouzdane valorizacije, nije se mogao održati jer je u pitanju bila formalistička iluzija: broj redaka nije ni u kakvoj vezi s važnošću predmeta rasprave ni s kvalitetom teksta.

(...) Pažljiviji će čitatelj ili čitateljica lako otkriti da smo osobitu pozornost posvećivali arhivskim i drugim istraživanjima, koja su – ograničena raspoloživim vremenom i financijskim uvjetima – obećavala važna otkrića nepoznatih, zanemarenih ili zatajivanih činjenica o hrvatskom kulturnom, umjetničkom, obrazovnom, političkom (itd.) životu ili o životu i djelu važnih protagonista takve, mnogostruke i polivalentne Hrvatske. Nastojali smo, u atmosferi bez pritisaka, koju nam je nakladnik osigurao, uključiti pored bitnih i one skromnije doprinose o Matičinu djelovanju pa i sitnije korekture dosadašnjih znanja, ako je pregledano izvorno gradivo pružalo tome povoda. Te naše napore nije stimulirala ideologija – nikad je nismo koristili kao izliku da se nešto ili netko uvrsti u korpus ili isključi iz korpusa EMH, da se učinci nečega ili nekoga uvećaju ili umanje, honoriraju ili penaliziraju – nego ih je poticalo opće poznato obilje neistraženih ili tabuiziranih tema i vrela, komparativne građe, zamračenih likova i sudbina (u ideološkim ratovima, što su se u nas, više-manje kontinuirano rasplamsavali iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće, šireći nekulturnu isključivost i političko jednoumlje, unoseći kojiput i zločinačke kriterije u područja duhovnog stvaralaštva, obrazovnih sustava, javnoga života).

Nadamo se, da će EMH  posvjedočiti da je djelo novoga vremena: omogućene objektivnosti, pozitivne tolerancije, ustrajne težnje prema istini" (Igor Zidić).