Polemički i drugi spisi

»Istinska vrijednost Matoševa polemiziranja dade se iščitati iz dugogodišnje opredijeljenosti i spremnosti na ‘rat perom’. Sporeći se sa svima i o svemu, nametnuo se kao autoritativan mislilac, vrstan stilist i nenadmašan zabavljač. Većina njegovih suvremenika, nemoćna obraniti se u izravnim sukobima, upala je u zamku te često na temelju polemičkog lica tendenciozno prosuđivala čitavo Matoševo djelo. Kako je među njima bilo mnogo uvaženih i utjecajnih ljudi, može se pretpostaviti da je Matoš polemičar i nehotice Matošu pjesniku ‘uskratio’ mogućnost da za života (dapače, do 1923) objavi knjigu pjesama.

Hrvatska književnost njegova doba, ali i kasnija, puno toga duguje fascinantnoj Matoševoj energiji, upravo kultu borbe kojemu je pripisivao nastanak i čuvanje te energije. Pitanje koje se na koncu nameće glasi: Postoji li danas u Hrvatskoj pisac koji bi imao pravo izgovoriti rečenicu U književnosti prijatelja nemam niti ih trebam!?« (Krešimir Bagić, Hrvatska revija)