Izložba Ane Tomasović - Dušo, budi boje naranče. Dušo, budi boje ljubavi.

O izložbi: 

Dušo, budi boja naranče. Dušo, budi boja ljubavi - stihovi su ljubavne Pjesmice prve želje Federica Garcia Lorce. Toplina i kolorit lirskih motiva izražen u Lorcinim stihovima, pretočen je u koloristički prostor slika ovog ciklusa.Inspirirana boravkom u Granadi, Ana svojim slikama pokušava zadržati melankolično sjećanje na topli mediteranski ambijent španjolskog grada. Od tada, dvorišta andaluških kuća postaju glavni motiv njenih slika.
Dvorišta čine osnovnu gradivnu matricu Aninog slikarskog prostora kojeg u gotovo meditativnoj maniri, širokim potezima kista ispunjava plohama boja. Rasipanje tektoničnosti prostora i nestabilna perspektiva nisu samo posljedica reminiscencije na draga joj mjesta. Dvorišta postaju portret živog unutarnjeg svijeta racionalnog i emotivnog bića. Nestalnost i neuhvatljivost misli dezintegrira fizički prostor kojeg artikuliraju i na okupu drže polja boje iz simbolističke palete određene vlastitim emotivnim svijetom. Svojom pojavnošću, od predimenzioniranih poteza čiste boje pokrenutih linija, pa sve do rojeva fragmentiranih nanosa, kolorizam ploha animira prostor slike i ispunjava ga sentimentalnim sadržajem. Dinamika poteza i kolorita, koja ne prati nikakvu zadanu ritmičku strukturu, odnosno logiku prostora misli, kojeg nerijetko zaobilaze ili u potpunosti prekrivaju, pruža uvid u intimnu dinamiku unutarnjeg bića. Pokušaj takvog prikaza, uvjetovan intenzivnom introspekcijom, ujedno je i pokušaj procesuiranja emocija te integracije iskustava.
Slikajući reminiscencije na andaluška dvorišta, prostor slike nije samo sentimentalni podsjetnik na drage uspomene već je to prostor koji trpi težinu samospoznaje, unatoč prvotnoj lakoći koju zrači toplina palete i primarna asocijacija na glavni motiv. Uređenje dvorišta metafora je za strukturiranje vlastitog unutarnjeg svijeta, mjesto gdje se naposljetku svjesno pokušavaju graditi pozitivne misli - mjesto boje ljubavi.

Jelena Šimundić Bendić