Važan dokument suvremene hrvatske književnosti i kulture

U Kulturno-povijesnom centru SMŽ u Sisku krajem prošle godine pred mnogobrojnom publikom predstavljene su Riječi, časopis za književnost, kulturu i znanost. Časopis su predstavili glavna i odgovorna urednica Đurđica Vuković i njezin zamjenik Tomislav Škrbić. Glazbeni potpuri izveli su Petra Sigur i Željko Đeverlija-Gero.

Novi dvobroj časopisa Riječi donosi više od dvjesto stranica proze, poezije, eseja, putopisa, povijesnih priloga i likovnosti. Uredništvo, koje čine Tomislav Škrbić, Darija Žilić, Petra Sigur, Mirna Rudan Lisak, Ivan Smiljanić i drugi, predvođeno Đurđicom Vuković još jednom potvrđuje visoku razinu selekcije i jasan identitet časopisa: razumjeti svijet književno, senzibilno i kritički, iz Siska, ali bez ograničenja lokalnog horizonta. Broj se čita kao skladna cjelina u kojoj se pojedinačni autorski rukopisi nadopunjuju i stvaraju pregled suvremene književne i kulturne produkcije.

Izd. Ogranak Matice hrvatske u Sisku, 2025.

Prozni blok okuplja autore vrlo različitih estetskih rukopisa, ali u jedinstvenoj kompoziciji. Maja Marchig donosi psihološku prozu tihu u tonu, ali gustu u emocionalnim prijelomima. Usredotočena je na unutarnje napukline svakodnevice, na misli koje mijenjaju smjer života, na male katastrofe u čovjeku. Maja Cvek piše autentičnim, toplim realizmom o malim ljudima i svakodnevnim situacijama, a njezini dijalozi i jezične nijanse oživljavaju intimni mikrokozmos lokalnih glasova. Katica Katarina Budić u priči Korijen spaja folklornu podsvijest i ruralni gotički ton, stvarajući atmosferu moderne bajke u kojoj se ženski strah, nasljeđe i tijelo prepleću u simbolički gustoj prozi.

Dino Burdžović, gost iz Crne Gore, unosi najodvažniji generacijski ritam: rascvjetan jezik, urbani ton i fragmentarne slike, a njegova proza (Ibrahimov nož) pokazuje i drugu dimenziju njegova pisanja – intimnu, tamnu, egzilsku. U jednoj od upečatljivih rečenica piše: „U posljednje vrijeme sanjam isključivo mrtve… Mrtvi su jako kooperativni. Slabo što govore, a i to što kažu ne upamtim do slijedećeg jutra.“ Njegov tekst istodobno je emotivno sirov i stilski precizan.

Putopisi u ovom broju djeluju kao kontrapunkt proznim narativima. Denis Vidović u putopisu o Albaniji, Makedoniji i Kosovu donosi dinamičnu reportažnu liniju u kojoj se susreću geopolitički slojevi Balkana, povijest, jezik i mentaliteti. Luka Rovčanić u Asketima sa sjevera piše meditativno, gotovo kontemplativno; sjeverni pejzaž postaje prostor tišine, duhovnog traganja i smirenja.

Poezija je u ovom dvobroju izrazito raznolika, ali ujedinjena misaonom koncentracijom i tjelesnom senzibilnošću. Vanda Petanjek donosi pjesme u kojima se priroda i žensko iskustvo spajaju u refleksivne, slikovno jasne prizore. U snažnoj pjesmi Oganj subjekt se oslobađa nametnutih uloga: „ja sam sada svoja vlastita žena i od opekotina sam u stanju napraviti tijesto“. Snježna Tramburovski u ciklusu iz Čekaonice radiologije spaja egzistencijalnu nelagodu, ironiju i dokumentarističku preciznost. Bolnički prostor pretvoren je u polje zajedništva, straha, ženstva, krhkosti. Čekaonica postaje mjesto zajedničke ranjivosti, gdje se žene prepoznaju po strpljivosti, strahu i hrabrosti: „u čekaonicu ulaze i izlaze uplašena lica…“ Riječ je o ciklusu duboke empatije, tihe solidarnosti i jasno oblikovanog suvremenog senzibiliteta.

U poeziji Aleksandre Načinović, Marine Kuzmić Laszlo, Sanje Domenuš, Franka Sorića i Ivana Zoretića otvara se čitav spektar stilova – meditativna lirika, egzistencijalni minimalizam, introspektivni ton i vizionarske apokaliptične slike. Zoretićev Beznadnik, koji je za objavu pripremio Bojan Marotti, primjerice, širi se kao kozmički manifest: „Ući ćemo u drugi svijet / Svijet igre i fantazije / Ukinut ćemo ličnosti / Ući ćemo u svijet zaborava / Bit ćemo ništa.“

Rubrika posvećena 29. Kvirinovim poetskim susretima uključuje tekst Đurđice Vuković Sisak, grad pjesništva i poezije te pjesme laureata: Svena Adama Ewina, dobitnika Nagrade za ukupan doprinos hrvatskom pjesništvu, i Silbe Ljutak, dobitnice Nagrade za najbolju knjigu poezije. U ovoj su rubrici objavljena i obrazloženja dodijeljenih nagrada. Time Riječi još jednom potvrđuju svoju povezanost s jednom od najvažnijih hrvatskih pjesničkih manifestacija.

Esejistički blok započinje snažnim tekstom Žarka Paića Filozofski roman? Od Candidea do Mučnine u kojem analizira roman kao prostor filozofijskog mišljenja. Piše jasno, precizno i duboko, povezujući književnost s fundamentalnim pitanjima smisla i egzistencije. Krunoslav Mrkoci donosi tri eseja o suvremenoj kulturi, spajajući teoriju, ironiju i pop-kulturu, dok Tomislav Škrbić analizira Tkalčićev opus kroz perspektivu idealističke estetike, vraćajući časopisu akademski ton.

U rubrikama kritike i prikaza nalaze se tekstovi Đurđice Garvanović-Porobija, Ivana Smiljanića, Elizabete Hrstić, Svena Kezelea, Sanje Bužimkić, Ive Mirčić i Igora Eterovića. Oni otvaraju pitanja suvremene poezije, filozofskih knjiga, romana, kulturnih fenomena i popularne literature. Rubrika je dinamična i analitički jaka i broju daje dodatnu širinu.

Jedan od ključnih priloga dvobroja jest opsežan esej Enesa Quiena o multimedijalnoj umjetnici Petri Brnardić, jednoj od najodvažnijih suvremenih feminističkih autorica. Quien detaljno analizira njezinu estetiku – spoj erotike, groteske, mita, digitalnog glitcha i feminističke vizualne transgresije. Opisuje njezinu izložbu Eclipse of Eden kao prostor emocionalne turbulencije i ženske autonomije: „raspleće i secira klupko emocionalnih turbulencija kroz ekstravagantna, ekstremna i distorzirana stanja tijela.“ Rad Petre Brnardić smješta se među najzrelije primjere suvremene hrvatske vizualne neoavangarde, što ovom broju daje jak likovni i teorijski oslonac.

Slijede povijesni i memorijalni prilozi u rubrici Povjesnica. Ivan Smiljanić piše vrijedan historiografski prikaz o odnosima Jugoslavije i Kambodže, otvarajući manje poznata poglavlja diplomatske povijesti. Glavna urednica Đurđica Vuković donosi dirljiv hommage povodom sto godina rođenja Miroslava Miletića, najizvođenijeg hrvatskog skladatelja u inozemstvu, čiji je opus duboko povezan i s poviješću Siska.

Dvobroj Riječi 3–4/2025 izdvaja se svojom skladnošću, raznolikošću i intelektualnom kvalitetom. Snažna proza, raznolika i misaona poezija, duboka esejistika, živopisni putopisi, relevantna likovnost i ozbiljna kritička misao čine ga izuzetno zaokruženim izdanjem. To je broj koji se ne čita samo fragmentarno, nego kao jedinstveni organizam, u kojem se glasovi međusobno dopunjuju i otvaraju nove perspektive. Jedan je od najcjelovitijih i najujednačenijih brojeva časopisa Riječi posljednjih godina i važan dokument suvremene hrvatske književnosti i kulture.