Stidna zavrzlama

Posljednjih nekoliko tjedana u medijima je grmjela riječ „stidnica“. Zbog nje je skoro oformljena Radna skupina koja se trebala baviti identificiranjem izraza u području spolnosti kojima je „stid“ korijen riječi i osmišljavanjem drugih prikladnijih izraza u okvirima zakonitosti hrvatskog standardnog jezika. Priča o njoj službeno je započela na sastanku održanu 8. prosinca 2025. s temom Formiranje radne skupine za zamjenu izraza u području spolnosti koje u svom korijenu imaju riječ „stid“ u hrvatskome standardnome jeziku.

Na sastanku su okupljeni stručnjaci iz relevantnih područja: Kristijan Kevešević, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Željko Krznarić, predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora (dalje HLZ), Stella Fatović Ferenčić, članica Izvršnog odbora Hrvatskog liječničkog zbora, Ivana Lovrić Jović (Hrvatsko filološko društvo i Institut za hrvatski jezik), Igor Marko Gligorić (Katedra za hrvatski standardni jezik Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu), Aleksandar Štulhofer (Katedra za seksologiju Odsjeka za sociologiju FFZG-a), Tanja Jurin (Odsjek za psihologiju FFZG-a) i Josip Grgić (savjetnik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova).

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić još je 2024. zatražila da se u budućim izdanjima udžbenika Priroda 6 izrazi u području spolnosti koji za korijen imaju riječ „stid“ nadomjeste drugim dopuštenim istoznačnicama (npr. „vulva“ namjesto „stidnica“), što nakladnici udžbenika i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih nisu usvojili, stoga je pravobraniteljica odlučila oformiti Radnu skupinu i osmisliti prikladniju terminologiju.

Većina se s pravobraniteljicom složila, a Željko Krznarić istaknuo je da su predstavnici različitih društva u okviru Hrvatskog liječničkog zbora izrazili stajalište da izrazi poput „stidnice“ nisu sporni i da smatraju da nisu potrebne terminološke izmjene. Igor Marko Gligorić napomenuo je da značenje riječi „stid“ ne mora nužno podrazumijevati negativan kontekst i izrazio skepsu koliko bi uopće prijedlog zamjenskog izraza poput „preponska kost“ umjesto „stidna kost“ bio prihvaćen, jer zapravo ne odgovara anatomskoj točnosti. Ivana Lovrić Jović sugerirala je da mišljenje s konkretnim prijedlozima nekih zamjenskih riječi dostavi i član Katedre za hrvatski standardni jezik kao što je to učinio Institut, što je Gligorić prihvatio i naveo da će izraditi mišljenje. Pritom je istaknuo da je riječ o terminima, dakle o stručnome nazivlju, o čemu bi trebalo ponajprije uvažiti mišljenje struke koje se može – što je poželjno – artikulirati u dogovoru s jezikoslovcima.

Nakon održanog sastanka pravobraniteljica je, kako stoji u Zapisniku, iznenađena što je HLZ na sastanku iznio stajalište suprotno prethodno iznesenome (HLZ je naime godinu dana ranije na 140. sjednici zaključio da se slaže da je potrebno uvesti prikladniju terminologiju) i što neki smatraju da nije potrebno trošiti proračunska sredstva na beznačajne inovacije. Stoga pravobraniteljica nakon inicijalnoga sastanka zaključuje da je „predmetna inicijativa za formiranjem Radne skupine očigledno nesvrsishodna i da nema uvjeta za njezinu realizaciju“ te nakon tri dana donosi odluku o njezinu neoformljivanju, pri čemu iz rasprave isključuje one koji se na inicijalnome sastanku nisu složili sa stavom Ureda pravobraniteljice. 

Ubrzo su neki i odgovorili. Željko Krznarić uime Hrvatskog liječničkog zbora poslao je odgovor na pravobraniteljičin dopis. Smatra da je iz tog dopisa razvidno da se HLZ isključuje iz sudjelovanja u radu Radne skupine zato što je na prethodno održanom sastanku izraženo stajalište prema kojem navedeni izraz ne smatraju spornim. Ističe da je takav pristup upitan, pa i diskriminatoran i neravnopravan, pogotovo jer je HLZ, kako navodi „za razliku od ostalih sudionika proveo opsežne konzultacije s brojnim stručnim društvima unutar HLZ-a, a osobito sa specijalisticama/specijalistima struka koje skrbe o zdravlju žena i spolnosti.“ Usto napominje da je isključivanje sudionika na temelju neslaganja oblik ideološke selekcije, a ne stručnog procesa te da posebno zabrinjava poruka da će u rad Radne skupine biti uključeni isključivo oni koji podržavaju promjenu. Ograđuje se i od spomena proračunskih sredstava te ističe da je jasno izrazio „sreću i zadovoljstvo da je Republika Hrvatska dovoljno bogata da pokreće ovako složene i dugotrajne postupke na zahtjev samo jedne građanke.“ Na kraju naglašava da je HLZ predložio najprije anketiranje ili znanstveni pristup i uvid u stavove građana Republike Hrvatske.

Ako se vratimo višekratno spomenutome dopisu, u njemu između ostaloga stoji „da svakako nema svrhe da rad na novim jezičnim rješenjima poduzimaju oni koji smatraju da takvim promjenama u hrvatskome jeziku uopće ne treba pristupiti“, na što je reagirao i Igor Marko Gligorić. U svojem odgovoru naglašava da se iz „obaju mišljenja [misli se na HLZ i Katedru za hrvatski standardni jezik] lako iščitava spremnost na suradnju i ni u kojemu trenutku izrečena neželja za sudjelovanjem u Radnoj skupini.“ Osim toga izražava zabrinutost zbog jednostrane odluke da se Radna skupina naposljetku ne oformi i to zbog „neslaganja“ na inicijalnom sastanku te zaključuje: „U demokratskome društvu i na akademskoj razini – a na sastanku su bili prisutni redom članovi akademske zajednice – smatram da je takav pristup rješavanju bilo kojih problema zabrinjavajući.“

Zasad je Radna skupina raspuštena, a hoće li hrvatski šestaši učiti o stidnici, vulvi ili o čemu drugom, još se ne zna.