Piše Velimir Grgić

Vremeplov je najmanje što možemo tražiti od dobrog povijesnog romana. Portal se otvara s otvaranjem korica, a putovanje kroz vrijeme kreće s prvom napisanom rečenicom, rušeći sve zakone fizike vraćajući vas natrag kako listate naprijed. Katapultirani ste ravno u prošlost, koju vidite, čujete i osjetite, sinestezijskom snagom čitanja. Osam milijuna bogova je kvalitetan literarni vremenski stroj, možda čak i na granici omanjeg remek-djela povijesnog trilera. Iako virtuozno miješa detektivsku istragu i historiografiju, Gil ipak nije Umberto Eco pa ni Osam milijuna bogova nije Ime ruže, ali jest oslonjen o naslijeđe ovog i sličnih hibrida. Autor do zadnjeg detalja, pedantno pa i pomalo opsesivno autentično oslikava eru u koju smješta svoje likove. Njihovi se psihološki profili prostiru kao podloga za filozofsko seciranje stvarnosti, a u slučaju Davida B. Gila, španjolskog novinara i pisca koji je već neko vrijeme fasciniran japanskom kulturom, ta je filozofija orijentalna. Duboko ukorijenjena u šintoizam i zen budizam, ali povezana s nama bliskim kodovima zapadne civilizacije preko sudbine kršćanskog došljaka uronjenog u egzotiku nepoznatog i neminovnost univerzalnog.

Izd. Petrine knjige, Zagreb, 2024.
Prevela Željka Lovrenčić

Osam milijuna bogova kao književni vremeplov putuje u japansku povijest, u isto vrijeme s akademskom preciznošću i s lirskim duhom divljenja svakodnevici, prirodi, ljudima, običajima, poetičnoj energiji prostora. Odlazimo u 16. stoljeće, u feudalni Japan koji se otvorio strancima s tolerancijom isusovačkih misija. Da budemo precizniji, radnja je smještena u 1579. godinu, što je na vremenskoj crti japanske povijesti točno 30 godina nakon dolaska kršćanstva u Japan (iskrcavanje sv. Franje Ksaverskog s portugalskim misionarima) i 18 godina prije početka progona kršćana s razapinjanjem 26 mučenika iz Nagasakija na križeve (1597), uvoda u masovna zlostavljanja i ubojstva kršćana pod Tokugawinim šogunatom u 17. stoljeću.

Martin Ayala nije ni Schwarzenegger u Komandosu (1985) ni Indiana Jones, ali iako slijedi sličnu herojsku putanju, jednako je herojski spreman iskoračiti iz ograda žanrovskih tropa. Ayala je bivši isusovački misionar, koji je živio i radio u Japanu, ali povratkom kući posvetio se životu u mirnom španjolskom samostanu, ostavljajući prošlost iza sebe. Kada Japan potrese serija okrutnih i ritualnih ubojstava kolega misionara, njegovo je pravo na rutinu ukinuto i avantura može početi povratkom napuštenoj prošlosti: na poziv pape Ayala se vraća u Zemlju Izlazećeg Sunca provesti unutarnju istragu, kao najbolji poznavatelj japanskog jezika i kulture u redovima crkve. Doduše, misionar Ayala tih je godina malo previše „upoznao“ Japan, što i jest razlog zašto ga je prije deset godina morao napustiti – povukli su ga iz misije zbog ljubavne afere s Japankom.

Šintoistički jin Ayalinom kršćanskom jangu čini Kudo Kenjiro, samurajev sin, mladić s misijom čuvanja stranca tijekom teške i opasne istrage. Dok Ayala goni ubojicu, koliko i duhove svoje prošlosti, Kenjiro je lokalac koji naizgled paradoksalno Japan poznaje manje od Ayale. Njegov put heroja popločan je izazovima samurajske etike, ali je i karta za prvi izlazak iz rodnog sela, prilika da istinski upozna svoju zemlju, ljude, svijet i samoga sebe.

Ayala i Kenjiro su arhetip transkulturnog buddy-buddy odnosa, najbolji sudar Istoka i Zapada još otkada su Charles Bronson i To­shiro Mifune 1971. zajedno zasjali u špageti-vesternu Red Sun. S jednom esencijalnom razlikom: Ayala i Kenjiro nisu na Divljem zapadu, nego na Divljem istoku, u zajednici rastrganoj klanovskim ratovima i vjerskom mržnjom.

David B. Gil svoju je knjišku karijeru izgradio upravo s povijesnom fikcijom, a sa starim je Japanom sve i počelo: njegovo prvo djelo bio je samizdati samurajski hit-roman Ratnik pod sjenom trešnje (El Guerrero a la Sombra del Cerezo), kojim je već pokazao svoju gotovo pa „japansku“ posvećenost detaljima, također s pričom smještenom u sukobe samurajskih klanova 16. stoljeća. Roman Sinovi binarnog boga (Hijos del Dios binario) njegov je pomalo klasični „globalni triler“, saga o Danielu Adelbertu, lovcu na umjetnine, artefakte i ljude, u jurnjavi koja nas vodi od Japana preko Izraela do Singapura. Japanu se vratio i s Kovana u oluji (Forjada en la tormenta), romanom o krvavom svijetu samuraja i istrazi nestanaka žena.

Ali Osam milijuna bogova njegovo je možda najambicioznije djelo, koje se pokušava ugurati u društvo epskih ostvarenja modernog samurajskog romana, u kategoriju s klasicima kao što su Musashi (ishodišna točka žanra s potpisom Eijija Yoshikawe iz 1939) ili zahvaljujući popularnoj TV-seriji danas opet aktualni Shogun (1975) Jamesa Clavella.

Gilova ambicija možda je i jedina ozbiljnija mana njegova epskog romana. Onima koji nemaju bogatije predznanje o japanskoj kulturi i (prije svega) jeziku, iskustvo će čitanja svakako biti drugačije, usporeno stalnim skretanjima u fusnote. Ako vam to ne smeta, ne oklijevajte, jer fusnote su tu da nas nečemu nauče, a glavni je tekst s njima i bez njih uzbudljiva žanrovska lamentacija o susretu ljudskosti unutar sudara civilizacija.