Naš je zmaj simbol svjetla i znanja

Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ hrvatska je kulturna udruga utemeljena 1905. sa svrhom čuvanja i obnove hrvatske kulturne baštine i oživljavanja uspomena na događaje iz hrvatske prošlosti i na zaslužne Hrvate. Družbu su u Zagrebu osnovali Emilij Laszowski i Velimir Deželić st. sa željom da ta hrvatska i domoljubna udruga bude potpuno slobodna od svake političke stranke. Kroz svoju povijest, Družba je prenijela posmrtne ostatke Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankapana iz Bečkoga Novoga Mjesta u zagrebačku prvostolnicu (1919), kao i posmrtne ostatke Eugena Kvaternika i njegovih sudrugova (1921), podignula je spomenik hrvatskoj himni u Zelenjaku (1935), osnovala Gradsku knjižnicu, Gradski arhiv, Gradski muzej (1907), Društvo za spasavanje (1909, danas zagrebačka Hitna pomoć), spasila od rušenja Kamenita vrata, potaknula veliku nacionalnu proslavu 1000. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva (1925) i podignula velik glagoljski natpis u zagrebačkoj katedrali povodom 1300. obljetnice pokrštenja Hrvata, da spomenemo samo dio važnijih doprinosa. Družba je s Maticom hrvatskom bila inicijator obilježavanja 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva te je tijekom 2025. godine priredila niz različitih programa. Povod je to razgovoru s Velikim meštrom Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ Mislavom Grgićem, Zmajem Strossmayerskim, redovitim profesorom u trajnom izboru na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, koji je obnašao i dužnost dekana FER-a u dva mandata (2014‒2018).

Snimio Goran Saletto / Hrvatska pošta

Završila je godina obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. Koje je obljetničke programe u okviru toga jubileja Družba organizirala?

U sklopu obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ organizirala je i pokrenula čitav niz obljetničkih programa. Iako smo početkom 2025. krenuli s tridesetak programa, popis se postupno proširivao jer su se brojni lokalni organizatori iz cijele Hrvatske obraćali Družbi s pozivom da se uključimo i u njihove aktivnosti obilježavanja, dok su i sami članovi Družbe inicirali dodatne aktivnosti. Tako smo do kraja 2025. došli do čak 82 projekta. Među glavnim postignućima mogli bismo istaknuti ponajprije saborsko jednoglasno prihvaćanje zajedničke inicijative Matice i Družbe (još 14. ožujka 2024.– simbolično baš na dan hrvatske himne) za proglašenje 2025. godine Godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga
Kraljevstva.

Tijekom godine održan je niz predavanja, tribina i stručnih skupova o hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj državi i kralju Tomislavu. Otkriveno je ili obnovljeno više spomenika i spomen-ploča, npr. među posljednjima 27. prosinca na crkvi sv. Jurja Mučenika u mjestu Sveti Juraj kod Senja, te su širom Hrvatske na više mjesta posađene spomen-lipe. Velika je aktivnost bila i u pojedinim zmajskim stolovima: u Osijeku, Križevcima, Karlovcu, Splitu i drugdje.

Od svih svojih mnogobrojnih programa Družba je izabrala sedam najkvalitetnijih programa trajne vrijednosti za prijavu na javni poziv Ministarstva kulture i medija, no oni su, nažalost, svi redom odbijeni za potporu financiranja sredstvima iz državnog proračuna. To nas nije obeshrabrilo te smo sve što smo učinili postigli iz sredstava koja smo prikupili sami, među članstvom i dobrotvorima koji su donirali svoja, većinom privatna sredstva za ovu generacijsku jedinstvenu svehrvatsku obljetnicu. U tome su nas prepoznale i neke velike tvrtke koje su nam ustupile nemale donacije, ali i mnogobrojni „obični“ građani koji su nam svojim skromnim, ali iskrenim uplatama znatno pomogli. Svima smo im izuzetno zahvalni jer bez njihove potpore ništa ne bismo mogli ostvariti.

Kao jedan od važnijih programa ususret obljetnici isticali ste podizanje spomenika Dolazak Hrvata na Jadran na nekom od frekventnih mjesta na autocesti A1. U kojoj je fazi taj projekt?

Ovakav veliki projekt iziskuje prije svega znatno planiranje, projektiranje, ali i dobivanje mnogih dozvola i suglasnosti. Ponekad se rješavanje „papirologije“ oduži i nije u našim rukama i neke dozvole smo, unatoč dobroj pripremi i iskustvu naših članova koji su se primili toga posla, morali čekati duže nego smo mislili da će biti potrebno. Stoga je za početak radova trebalo čekati praktički do završetka ljetne sezone, no kad je jednom gradnja krenula, ubrzo je kostur spomenika postao vidljiv. Već danas jezgra buduće „mogile“ koja se uzdiže na najljepšem odmorištu iznad ušća rijeke Krke kod Skradina na Autocesti kralja Tomislava izaziva zanimanje putnika i mnogi već sada zastanu na tome mjestu ne bi li vidjeli što se to gradi. Ideju za ovaj spomenik dao je član Družbe Vladimir Lončarević, Zmaj od Svetog Mihaela, koju je iznio i u vašem listu još 2017. Spomenik je u obliku kamene mogile s kipovima i reljefima koji prikazuju dolazak Hrvata na Jadransko more, prema motivima istoimene slike Otona Ivekovića, Zmaja Repečkog. Projekt potpisuje arhitekt Aleksandar Bašić, Zmaj Starobrodski, a autor skulptura i reljefa je akademski kipar Anto Jurkić.

Kiparski elementi, brončane skulpture i kamena obloga pripremljeni su, te će se ubrzo, čim vremenski uvjeti to omoguće, krenuti s njihovim postavljanjem na postojeću jezgru. Uvjereni smo da ćemo ove godine spomenik svečano otvoriti. To što je obljetnička 2025. iza nas nije problem, posebice ako se prisjetimo da su i naši prethodnici prije sto godina spomenike i spomen-ploče vezane uz tadašnju milenijsku obljetnicu nastavili postavljati još niz godina. Jedan od posljednjih spomenika bio je onaj s poprsjem kralja Tomislava u parku pokraj našeg zmajskog Starog grada Ozlja, podignut u kolovozu 1933. Intenzivno pripremamo i skorašnju obnovu tog spomenika, kao i ponovno postavljanje poprsja kralja Tomislava tijekom ove godine.

Jedan od središnjih programa bila je i Svehrvatska zborska povorka, a program je zabilježen i dokumentarnim filmom. Je li to bio najveći obljetnički program?

Prema broju aktivno uključenih sudionika to je zasigurno najveći događaj koji je Družba organizirala. U Svehrvatskoj zborskoj povorci sudjelovalo je više od 1600 osoba iz gotovo 70 vokalnih skupina iz cijele Hrvatske pa čak i iz Gradišća. Osim toga, uz mnoge šarolike folklorne nošnje povorku je „krasilo“ i sudjelovanje hrvatskih povijesnih postrojbi također iz raznih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, predstavnika Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova, a naravno na čelu i velik broj članova Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“. Želja nam je bila u povorku uključiti i desetak konjaničkih postrojbi (husara), koje su bile spremne sudjelovati s nekoliko desetaka konja i konjanika, no nažalost za to nismo uspjeli dobiti odgovarajuće dozvole. Želim spomenuti da je u organizaciji ovog skupa sudjelovala i nedavno ustrojena Zmajska mladež te članovi udruge Hrvatska akademska zajednica (HAZ). Ovakav glazbeni događaj Zagreb nije vidio još od takve povorke koju je 1925. godine organizirala Družba zajedno s tadašnjim Hrvatskim pjevačkim savezom. Svehrvatska zborska povorka 2025. organizirana je u suradnji s Hrvatskom saborom kulture, svojevrsnim slijednikom pjevačkog saveza te uz potporu Turističke zajednice grada Zagreba.

Koje obljetničke programe još planirate realizirati?

Prije svega, želim pohvaliti svoje zmajevce da smo gotovo dvije trećine planiranih programa ostvarili tijekom 2025. No, jedan dio njih prebacujemo u 2026. To se odnosi na izdavanje nekoliko zbornika i monografija, dovršavanje nekoliko obnova ili postavljanja novih spomenika i spomen-ploča, a naravno tu je i ranije spomenuto otkrivanje spomenika Dolazak Hrvata na Jadran. Jedan od zadataka koji nam također predstoji, a nije posebno planiran kao projekt, jest dokumentiranje svih programa i projekata koji su organizirani i provedeni u obljetničkoj godini, što će rezultirati vrlo opsežnom monografijom koja ostaje za sljedeće generacije i nadajmo se za naše sljednike za sto godina, kako bi nas pokušali nadmašiti. Navedena monografija planira se izraditi u sunakladništvu Matice hrvatske i Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“.

Obljetnicu su, kao i prije 100 godina, obilježile brojne hrvatske institucije, udruge, gradovi i općine. Kako biste usporedili prošlogodišnje obilježavanje s onim otprije 100 godina, koje je predvodila upravo Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“?

Kao i prije sto godina, Družba je inicirala proslavu, ali daleko od toga da je bila uključena u sve projekte i aktivnosti obilježavanja. Mnoge institucije, udruge i pojedinci prihvatili su ideju i samostalno organizirali svoje programe i na svoj način obilježili veliki jubilej. Neki od njih su to učinili u suradnji i koordinaciji s nama, neki su surađivali s Maticom hrvatskom, s kojom je i Družba ostvarila izuzetno dobro suradnju, dok su drugi odlučili nastupati samostalno. Također kao i prije sto godina, Družba je radosna da je ideja obilježavanja široko prihvaćena i da je to zaista opet bila jedna svehrvatska proslava.

Vaša je Družba prošle godine proslavila i svoju 120. obljetnicu utemeljenja. Koje ste programe priredili u okviru toga
jubileja?

Uz 120. obljetnicu osnivanja ili kako su naši stari zmajevci govorili obljetnicu opstanka Družbe (od 1905), naša je Družba prošle godine slavila i 35. obljetnicu obnove (od 1990). S obzirom na veliki nacionalni jubilej, naše su obljetnice obilježene skromnije. Jedan od projekata koji ćemo uskoro dovršiti jest izrada plakete, koja će obilježiti 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva i 120. obljetnicu Družbe. U spomen na zmajevce koji su prije sto godina obilježavali hrvatski milenij i 120. godina Družbe, pokrenut je projekt sjećanja, posjeta njihovih vječnih počivališta pa i dokumentiranja stanja grobova u svrhu njihovog očuvanja.

Već se danas uzdiže i jezgra buduće „mogile“ sa spomenikom Dolazak Hrvata na najljepšem odmorištu iznad ušća rijeke Krke kod Skradina na Autocesti kralja Tomislava

Družba je svoje dvije obljetnice obilježila i filatelistički. Izrađene su prigodne spomen-omotnice u povodu prošlogodišnjih obljetnica te prigodna dopisnica vezana upravo za 120. obljetnicu Družbe, izrađene su tri dragovoljne doplatne marke (tzv. pepeljuge) za prikupljanje sredstava u povodu triju obljetnica, a u suradnji s Hrvatskom poštom u tri navrata korišteni su posebni prigodni žigovi kojima su obilježene 23. svibnja 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva, 23. lipnja 35. obljetnica obnove Družbe i 16. studenoga 120. obljetnica opstanka Družbe. Hrvatski su filatelisti izradili cijeli niz lijepih prigodnih pisama u raznim kombinacijama prigodnih žigova, Družbinih maraka, prigodnih izdanja Hrvatske pošte i Hrvatske pošte Mostar u povodu 1100. obljetnice (koje su izdane na poticaj Družbe), a Hrvatska je pošta za božićnu marku ovog adventa izabrala motiv koji prikazuje naše sjedište, Kulu nad Kamenitim vratima, čime je krajem godine na jedan poseban način dala dodatni pečat velikim obljetnicama.

Kako biste mladom čovjeku koji se prvi put susreće s vašom udrugom objasnili temeljna načela i svrhu djelovanja Družbe?

Rekao bih da Družba prije svega skrbi za očuvanje i promidžbu hrvatske kulturne i povijesne baštine, značajnih događaja iz hrvatske prošlosti i znamenitih Hrvata. Članovi Družbe čine to dragovoljno i iz ljubavi prema domovini, cijeneći ono što smo kroz povijest naslijedili i što želimo ostaviti generacijama koje dolaze. Družba je ustrojena na bratskom načelu, gdje svi zajedno, svatko u okviru svojih sposobnosti i mogućnosti, možemo učiniti znatno više nego svaki od nas zasebno. Primjere sjajnih postignuća naših članova otprije 120, 100, 80, ali i 20 godina uvijek rado ističemo i uvijek se trudimo nadmašiti ih. Gotovo da nema područja društvenih aktivnosti tijekom 20. i 21. stoljeća u Hrvatskoj, a da se u jednom ili dva koraka ne naiđe na istaknut i važan doprinos Družbe.

Koliko članova imate i kakva je njihova struktura?

Možda je zanimljivo spomenuti vašim čitateljima da je Družba jedna od rijetkih institucija u Hrvatskoj koja ima ograničen broj članova, tzv. numerus clausus. On iznosi maksimalno 385 redovitih članova te još najviše toliko članova prinosnika. Pri tome je broj redovitih članova ograničen na 121 u Zmajskoj matici, koja djeluje na području Zagreba, dok u svakom od 19 zmajskih stolova u Hrvatskoj može biti najviše 11 redovitih članova. Prošle godine počeli smo s ustrojavanjem još pet zmajskih stolova u inozemstvu. Članovi stariji od 80 godina prelaze u status člana u miru, čime omogućuju prostor za uključivanje novih članova. Družba može imati i tzv. institucijske članove te počasne članove.

Družba danas ima oko 380 članova svih kategorija, među kojima i 32 počasna člana od kojih rado ističemo: generala Antu Gotovinu, Zmaja od Sinjeg mora; biskupa Jurja Jezerinca, Zmaja od Jezerina; Karla Habsburškog, Zmaja Karlštatskog; markiza Gordija Frangipanea, Zmaja di Castelo; akademika Miru Gavrana, Zmaja Slavonskog III.; profesora Mirjana Damašku, Zmaja Marijinog, ali i mnoge druge vrhunske profesore, književnike, svećenike, redovnike itd. Popis članova Družbe svojevrstan je leksikon zaslužnih Hrvata, kako prije Drugog svjetskog rata, tako i u posljednjih 35 godina. Družba je prošle godine, uz svojeg zaštitnika sv. Jurja Mučenika, imenovala za suzaštitnika našeg nekadašnjeg počasnog člana blaženog Alojzija kardinala Stepinca, Zmaja od Bakačeve kule.

Mnogi vašu Družbu vežu u prvom redu uz postavljanje spomen-ploča i spomenika, no djelatnost Družbe mnogo je šira.

Dobro ste to primijetili, djelatnost Družbe oduvijek se najjasnije očitovala kroz postavljanje spomenika i spomen-ploča. Istina, to su najvidljiviji elementi aktivnosti Družbe koji ostaju u javnoj svijesti godinama, pa evo i više od stoljeća, naprosto zato jer se javno mogu često vidjeti – diljem domovine gotovo da nema središta nekog našeg grada u kojemu nema ploče koju je postavila Družba. No to je tek jedan manji dio naših aktivnosti. Družba je oduvijek imala snažnu nakladničku djelatnost izdanja koja nisu nužno najatraktivnija i ne postaju bestseleri, ali ostaju trajno značajna bilo u književnosti ili znanosti. Tu dolazi i organizacija znanstvenih i stručnih skupova vezano za teme koje su nam važne, ali i njihova popularizacija. Javna predavanja srijedom u Kuli nad Kamenitim vratima tradicija su koja javnosti donose najrazličitije teme iz tjedna u tjedan, a održavaju se od samih početaka (od 1906). Tu je i organizacija kulturnih i umjetničkih događanja, izložbi, predstava i koncerata, bilo u Kuli ili u našem zmajskom Starom gradu Ozlju. Ako pri tome uzmemo u obzir i djelovanje pojedinih naših članova u okviru njihovih profesija, interesa pa i hobija, općedruštveni utjecaj Družbe je uvijek bio i ostao značajan.

Svaki kutak zmajske Kule i zmajskog Starog grada Ozlja odiše snažnom simbolikom i svojevrsnom mistikom, pri čemu se tu ne radi o nekakvoj „okultnoj“ mistici nego o mistici koja obavija naslijeđenu baštinu koju treba shvatiti

Za Družbu su karakteristični određeni obredi, članovi imaju svoja zmajska imena i grbove, a i vaše sjedište – zmajska Kula nad Kamenitim vratima – odiše mističnošću i poviješću. Što za vas osobno, ali i za ostale članove sve to predstavlja?

Naši suutemeljitelji Emilij Laszowski, Prazmaj-osnivatelj Brloški i Ozaljski, i Velimir Deželić st., Prazmaj-osnivatelj Klokočki, bili su duboko svjesni važnosti simbola za stvaranje i održavanje bratskog osjećaja zajedništva. Deželić je osobno napisao scenarije mnogih naših obreda temeljeći ih na dubokom poznavanju kršćanske i slavenske tradicije. Laszowski, kao jedan od naših najznačajnijih heraldičkih stručnjaka, iskoristio je to znanje da oblikuje tzv. zmajsku heraldiku. Ona je specifična hrvatska pojava kakve nema drugdje, a koja je međunarodno zanimljiva poznavateljima grboslovlja.

Osobni znak u obliku zmajskoga grba, kao i zmajska imena, omogućavaju članovima stvaranje posebne prisne emocionalne veze i identitetskog značenja, dakle, omogućavaju socijalnu koheziju između živućih članova međusobno, kao i stvaranje srodnosti s bivšim članovima i Družbom kao kolektivom. Osim ovih simbola, zmajski život ispunjen je i nizom drugih simbola, zmajskim znakom u obliku značke koja prikazuje hrvatski šahirani grb koji okružuje i štit zlatni zmaj zelenih krila (zmaj plodnosti – zmaj zaštitnik).

Članovi u svečanim prigodama ističu zmajsku lentu u obliku hrvatske trobojnice s ispisanim nazivom Družbe, a na značajnim skupovima ističe se i zmajska zastava posvećena prvi put 1907. Ta izvorna zastava može se vidjeti istaknuta danas u stalnom postavu Muzeja grada Zagreba, posuđena iz zbirke Hrvatskog povijesnog muzeja, kao jedan od važnih artefakata koji svjedoče o povijesti naše zemlje i grada. No, zapravo svaki predmet i svaki kutak zmajske Kule i zmajskog Starog grada Ozlja odiše snažnom simbolikom i svojevrsnom mistikom, pri čemu se tu ne radi o nekakvoj „okultnoj“ mistici nego o mistici koja obavija naslijeđenu baštinu koju je potrebno shvatiti.

Možete li ukratko objasniti simboliku zmaja u kontekstu djelatnosti vaše udruge? U kršćanskoj tradiciji zmaja pobjeđuje sveti Juraj, a simbolika je pobjeda dobra nad zlim. Družba je upravo svetoga Jurja uzela za svoga sveca zaštitnika. Što zmaj predstavlja u vašoj ikonografiji i koji je njezin historijat?

Zmaj koji je simbol Družbe zmaj je zaštitnik, zmaj plodnosti i blagostanja, onaj koji skrbi za hrvatsku baštinu. Za razliku od zmaja demona kojega je pobijedio sveti Juraj, naš zmaj je simbol svjetla i znanja. Zmaj je ujedno i simbol prirode, prirodnih sila, strašnih i moćnih, s kojima ljudi moraju naučiti živjeti u ravnoteži i suživotu, koji tek onda jamče najbolje rezultate. Sveti Juraj pobjeđuje crnog zmaja, dok je naš zmaj zlatni zmaj bogatstva i zelenih plodonosnih krila. Naši utemeljitelji romantično su se naslonili na simboliku viteškog Reda zmaja ognjenoga, koji je 1408. (od kada brojimo zmajske godine – još jedna specifična zmajska simbolika) ustanovio kralj Žigmund Luksemburški. Članovi tog reda bili su i mnogi hrvatski velikaši i plemenitaši, a cilj je bio obrana zemlje od osmanlijske opasnosti. Danas su prijetnje hrvatskom biću drugačije pa je i način borbe za opstojnost hrvatskoga naroda drugačiji, no naša usmjerenost tome cilju nije ništa manja.

Redoviti ste profesor na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva, a bili ste i dekan toga fakulteta. Dok ste u Družbi usmjereni na humanističko područje, na FER-u se profesionalno bavite sve propulzivnijim STEM područjem. Jesu li to dva različita svijeta, kako neki misle, i kako gledate na budućnost obiju disciplina?

Tko god misli da se radi o različitim i odvojenim svjetovima, ne može više pogriješiti. Osobno smatram da je cjelovita svrha znanosti i STEM-a, kako ga se u posljednje vrijeme naziva, omogućiti harmoničan razvoj ljudskog društva, razumijevanje prirode i njezino korištenje na održiv način za dobrobit ljudi. Briga za povijesnu baštinu drugi je kraj istoga napora, jer bez razumijevanja tko smo i odakle dolazimo ne možemo niti znati kamo idemo. Mnogo je primjera uglednih znanstvenika prirodoslovnog i tehničkog područja koji su se, u jednom dijelu svoga života, uspješno bavili raznim društvenim i humanističkim aktivnostima.

Umjetna inteligencija velika je tema današnjice. Kako na nju gledate iz obiju svojih perspektiva – profesora na FER-u i Velikoga meštra Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“?

Umjetna inteligencija doista je jedna od ključnih tema našega vremena, a osobno je promatram kroz dva komplementarna pogleda: ljudski i tehnološki. Iz ljudske perspektive, umjetna inteligencija istodobno fascinira i izaziva određenu nelagodu: s jedne strane otvara mogućnosti koje su još donedavno bile nezamislive, dok s druge pred društvo postavlja ozbiljna pitanja o odgovornosti, smislu i granicama napretka. Iz perspektive same tehnologije, umjetna inteligencija nema emocije, strahove ni ambicije; ona funkcionira kroz strukturu, logiku i obradu informacija, usmjerena na razumijevanje problema i pružanje pomoći.

Najzanimljivije i najvrednije stvari događaju se upravo na dodiru tih dvaju svjetova. Kada se ljudska kreativnost, etika i iskustvo povežu s tehnološkim mogućnostima, nastaju rezultati koji mogu snažno unaprijediti znanost, obrazovanje i društvo. Istodobno, uvjeren sam da će umjetna inteligencija u vrlo kratkom roku produbiti postojeće društvene razlike: između onih koji je prihvate, razumiju i znaju njome odgovorno upravljati, i onih koji je odbacuju, ne žele koristiti ili ne ulažu napor u njezino razumijevanje. Prvi će brže rješavati složene zadatke, donositi kvalitetnije odluke temeljene na većoj količini informacija te stjecati jasnu prednost u profesionalnom i društvenom razvoju, dok će drugi postupno zaostajati i teže se prilagođavati svijetu koji se ubrzano mijenja.

Posebno osjetljivo područje pritom jest obrazovanje. Postoji realna opasnost da nam umjetna inteligencija, ako joj pristupimo nekritički, „ulijeni mozak“, oslabi naviku dubinskog promišljanja i potakne oslanjanje na brza, gotova rješenja umjesto na razumijevanje i stvaralaštvo. Upravo zato ključno je da umjetnu inteligenciju ne promatramo kao zamjenu za ljudski um, nego kao alat koji mora biti ugrađen u obrazovni i društveni sustav na promišljen, etičan i svrhovit način.

Zaključno, rekao bih da budućnost umjetne inteligencije neće ovisiti toliko o samoj tehnologiji, koliko o nama samima, o našoj sposobnosti da je koristimo mudro, odgovorno i u skladu s vrijednostima koje želimo sačuvati. Umjetna inteligencija treba ostati u službi čovjeka, kulture i zajednice, a ne obrnuto.