Male gaze u renesansi

Male gaze, to jest muški pogled, jest termin koji je Laura Mulvey 1975. skovala za koncept u kojem se žene u vizualnim umjetnostima i medijima prikazuju ne kao subjekti svojih priča nego kao objekti muškog zadovoljstva. Male gaze nije bilo koji muški pogled, nego onaj koji ženu svlači, a sad mu je na usluzi i alat umjetne inteligencije Elona Muska zvani Grok koji nudi mod „stavite je u bikini“. Chatbot može obraditi bilo koju fotografiju tako da je prikaže razgolićenu, zbog čega je, također Muskova, platforma X u siječnju bila preplavljena modificiranim slikama žena i djevojaka u Evinom kostimu. Ono što Grok danas radi s vašom znanicom, načinio je u 18. stoljeću u Britaniji John Boydell koji je objavio bakropis s Mona Lisom golom do pasa. Kao i na poznatoj slici, Mona Lisa sjedi sklopljenih ruku, iza nje su u daljini neke stijene, a pogled joj je zagonetan. Otisak tvrdi da predstavlja reprodukciju slike Lionarda da Vincija iz Houghton Halla u Norfolku. Danas se ondje izlaže suvremena umjetnost, ali tada je dvorac bio poznat po slikama koje je skupio njegov vlasnik, sir Robert Walpole, prvi grof od Orforda, od 1721. do 1742. prvi britanski premijer. Houghtonovu zbirku popisao je njegov sin Horace, zabilježivši da se u kolekciji nalazi „Joconda, žena nekog kovača, koju su smatrali najljepšom ženom svoga vremena: bila je ljubavnica Françoisa I., kralja Francuske; od Leonarda da Vincija. Često bi sjedila napola gola, uz glazbu, po nekoliko sati, dok ju je on crtao.“

Mona Lisa, Chantilly / Mona Lisa, Ermitaž

Ta je bilješka izravno povezana s prvim opisom Mona Lise, iz pera firentinskog arhitekta i umjetnika Giorgia Vasarija iz 1550, koji je napisao da je Leonardo znameniti osmijeh izazvao na sljedeći način: „dok ju je slikao, uvijek je imao ljude koji bi svirali ili pjevali, i lakrdijaše, kako bi je razveselili“. Gola Mona Lisa otišla je iz Houghtona 1779. zajedno s cijelom Walopoleovom kolekcijom što je bila prodana Katarini Velikoj. Danas visi u Ermitažu u Sankt Peterburgu, s tim da se ne pripisuje Leonardu, nego nekom njegovom neimenovanom sljedbeniku iz 16. stoljeća. Ali ako je to kopija, je li postojao original, pita se Jonathan Jones, britanski likovni kritičar i član raznih žirija, između ostalih i za Turnerovu nagradu, i odgovara potvrdno.

Leonardo je posljednje godine proveo u Francuskoj, gdje ga je u listopadu 1517. posjetio kardinal Luigi od Aragona s pratiteljem ocem Antoniom de Beatisom, koji je o susretu ostavio zapis. Leonarda naziva „najistaknutijim slikarom našeg vremena“ te bilježi da im je pokazao tri slike, za koje se smatra da su danas u Louvreu. Dvije su imale vjersku tematiku – jedna je prikazivala Ivana Krstitelja, a druga Djevicu i Dijete sa sv. Anom – dok je na trećoj bila „neka Firentinka, naslikana za života na zahtjev pokojnog veličanstvenog Giuliana de’ Medicija“. Općenito se smatra da je to bila Mona Lisa koja se može vidjeti u Louvreu, ali Jones nudi drugu mogućnost. Sveučilište u Heidelbergu čuva dokument koji potvrđuje da je slika započeta u Firenci 1503. i da je na njoj Lisa del Giocondo, supruga trgovca Francesca del Gioconda, kako tvrdi i Vasari. Odakle onda u priči Giuliano de’ Medici, najmlađi sin Lorenza Veličanstvenog, vladara Firentinske Republike?

Dana 24. rujna 1513. Leonardo je iz Milana krenuo u Rim, gdje mu je u Belvedereu, u papinskoj palači, Giuliano de’ Medici dao atelje. U dvorcu u Chantillyju, sjeverno od Pariza, nalazi se crtež na kartonu, datiran između 1514. i 1516, koji prikazuje istu ženu kao i slika iz Houghtona, i za koji su u Lou­vreu 2017. objavili da postoje jaki dokazi da je barem djelomično Leonardov, već i zbog toga što ga je izradio ljevak; žena, upadljivo slična Mona Lisi, ima gole grudi. Jones ima još jedan trag, malo spekulativan. U palači Barberini u Rimu visi Rafaelova slika nastala oko 1520. Mlada žena sjedi u vrtu golih grudiju i ruku, okrenuta bočno, škrto se smiješi, dlanovi su joj položeni na identičan način kao i Mona Lisi; slika je poznata kao La Fornarina, Pekarova kći, a po legendi je Rafaelova djevojka bila kći pekara.

Jones argumentira da je Rafael bio genij, ali neinventivan – no ako je vidio revolucionarnu sliku poput Leonardove obnažene Mona Lise, bio je u stanju napraviti svoju verziju. Teorija ide ovako: Leonardo je napravio dvije Mona Lise, golu i odjevenu; gola je dala poticaj Rafaelu za njegovu sliku, i golu su vidjeli Luigi od Aragona i Antonio de Beatis, samo su krivo mislili da je ljubavnica francuskog kralja; odjevena je bila naslikana kao supruga trgovca Francesca del Gioconda, a gola za Giuliana de’ Medicija; odjevena je završila u Louvreu, a gola je nestala, no znamo da je postojala po crtežu iz Chantillyja i kopije iz Ermitaža. U tom slučaju gola Mona Lisa zapravo nije Gioconda, nego ljubavnica koju je Giuliano de’ Medici morao ostaviti pošto se 1515. oženio. Nju je Leonardo posjeo u identičnu pozu i darovao svojem pokrovitelju zato što, kako je slikar zapisao na jednom mjestu, „slikar može postaviti pred ljubavnika pravu sličnost voljene, često ga tjerajući da je ljubi i da joj govori“. Male gaze ne mijenja se kroz stoljeća.