Krade li nam umjetna inteligencija vodu?

Nova godina, novi podaci. Voljela bih da nisu zabrinjavajući, ali nemam dobre vijesti. Ovaj put govorim o umjetnoj inteligenciji u odnosu na njezinu potrošnju energije i vode. Netko će reći, razumijem da troši struju, ali zar troši i vodu?! Naravno da troši, doduše, ne sama umjetna inteligencija, nego podatkovni centri, jer treba „ohladiti“ svu tu enormnu količinu servera koji proizvode velike količine topline. Ti podatkovni centri rade najčešće po principu tzv. hlađenja na isparavanje ili rashladnih tornjeva, a tu su dodatno i neizostavni klimatizacijski sustavi. Da se sve to ne rashlađuje uz pomoć tekuće vode, i naravno, električne energije, banalno rečeno, pregrijalo bi se i prestalo raditi.

Globalna potrošnja vode do 2027. mogla bi dosegnuti 6,6 bilijuna litara. Bilijun litara iznosi otprilike
400 tisuća olimpijskih bazena / Izvor Pixabay

Čini mi se da se tek u zadnje vrijeme u javnosti počeo propitivati ovaj aspekt umjetne inteligencije. Najnoviji podaci pokazuju da će potrošnja električne energije i vode zbog umjetne inteligencije doslovno eksplodirati do 2030. godine, a već sada modeli i podatkovni centri troše količine energije i vode usporedive s potrošnjom manjih država! Zvuči nevjerojatno, zar ne? Ali nažalost – istinito je. Umjetna inteligencija sa svojim serverima u ovom trenutku zahtijeva enormne količine vode, sutra će zahtijevati još više, prekosutra još više i tako dalje. Što je veća potrošnja, veća je potražnja. I obrnuto. Što je veća potražnja za umjetnom inteligencijom, veća je i potrošnja vode. Jednostavna računica.

Na pitanje kolika je ta potrošnja uopće, nije moguće dati posve točan odgovor iz niza razloga, ali prema nekim ozbiljnijim analizama, a zadnja je iz 2023. godine, globalna potrošnja vode do 2027. godine mogla bi dosegnuti do 6,6 bilijuna litara. Ako bismo se upustili u vizualizaciju ove magnitude: bilijun litara iznosi otprilike 400 tisuća olimpijskih bazena. Dakle, oko 6,6 bilijuna litara predstavljalo bi polovicu godišnje potrošnje vode u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ne želim ni hipotetski pomisliti na nekakav crni ZF scenarij u kojem se u nekoj zemlji u budućnosti prednost daje potrošnji vode za servere umjesto vlastitim stanovnicima za potrošnju i piće. Nisam sigurna jesu li se tvorci velikih znanstvenofantastičnih priča sjetili snimiti neku seriju ili film s ovim ili sličnim distopijsko-apokaliptičnim scenarijem, no kako ova tema postaje bitna, ne bi me čudilo da se netko sjeti. Velika Britanija prošle je godine imala oko 69,7 milijuna stanovnika te je kao takva bila 22. najmnogoljudnija zemlja na svijetu i zamislite primjerice da jedna takva zemlja sreže potrošnju vode stanovnika na polovicu. Nezamislivo!

No, tko upravlja velikim podatkovnim centrima koji troše velike količine struje i vode? Najčešće velike privatne hi-tech tvrtke, osim u iznimnim slučajevima (poput Ujedinjenih Arapskih Emirata gdje je njihova vlada izgradila drugi najveći podatkovni centar za umjetnu inteligenciju na svijetu). Poznato je da su ovdje glavni igrači tvrtke poput Googlea, Microsofta, Open­AI-
-ja i druge velike tehnološke tvrtke.

Analizom stručne literature dođe se i do konkretnih podataka, pa su primjerice u 2022. godini Googleovi podatkovni centri potrošili približno 5 milijardi galona slatke vode (oko 20 milijardi litara) za hlađenje, što je povećanje od 20 % u odnosu na 2021. godinu, dok je u 2023. godini volumen porastao za dodatnih 17 %.

Iako OpenAI ne objavljuje vlastitu potrošnju vode (jer se oslanja na Microsoftovu Azure infrastrukturu), njegov je utjecaj ugrađen u Microsoftove brojke. Naprimjer, obuka GPT-3 koristila je oko 700.000 litara slatke vode tijekom samo dva tjedna. U manje učinkovitim podatkovnim centrima (npr. u Aziji), ta se brojka može utrostručiti.

Meni je nevjerojatan podatak da jedna ChatGPT sesija s 10‒50 upita troši oko pola litre vode, uzimajući u obzir električnu energiju i hlađenje. Drugim riječima, svaka razmjena s modelom umjetne inteligencije u rasponu 20–50 upita zahtijeva približno 500 mililitara vode, ovisno o lokaciji servera i godišnjem dobu. Ako uzmemo u obzir tko sve danas na svijetu, s kojim svrhama i na koje načine koristi ChatGPT, onda možemo slobodno i bez ironije reći da rasipamo pitku vodu.

Moram reći i sljedeće: analizirajući ovu temu kroz razna izvješća i stručne radove, dolazim do zaključka da te projekcije nose i dozu neizvjesnosti. Naime, pretpostavljaju i primjenjuju prosječne koeficijente potrošnje vode po kWh. Neki izvještaji broje samo izravno potrošenu rashladnu vodu, dok drugi uključuju vodeni otisak lanca opskrbe energijom, a treći i jedno i drugo. Međutim, predviđanje je nezahvalan posao, to znaju sve „mudre glave“ i zato nitko ne može točno reći koliko će i kako nadalje rasti potrošnja vode i energenata u ovom kontekstu. Za ilustraciju, u Googleovu slučaju, 23 od 29 milijardi litara povučenih u 2023. nepovratno su potrošene, odnosno nisu vraćene u okoliš niti su se ikako mogle ponovno iskoristiti, poput kišnice ili na druge načine. To se odnosi na isparavanje u rashladnim uređajima i rashladnim tornjevima u podatkovnim centrima. Sve i da se dio vode iskoristi ponovno u jednom ciklusu, što je rjeđe slučaj, i dalje ostaje nesporna činjenica da je gotovo 80 % Googleove potrošnje činila pitka voda te nam postaje potpuno razvidno koliko je to značajan utjecaj na dostupnost pitke vode u lokalnoj sredini. I da, ne isplati im se (privatnim kompanijama) trošiti dodatna financijska sredstva na destiliranje ili filtriranje vode kad je dostupna voda iz slavine pitka ili gotovo pitka, a odlična je za sprečavanje korozije i nakupljanje ostataka. Hoće li kome u budućnosti, kolokvijalno rečeno, usfaliti, vidjet će se. Iskreno se nadam da neće.