Knjižničari preporučuju

Gordan Nuhanović, Zavod za apatiju — U bogatoj domaćoj književnoj produkciji malo se uradaka može nazvati drugačijima, posebnima. Zavod za apatiju Gordana Nuhanovića jedan je od tih romana. Priča je to besmislenoj, upravo uhljebičnoj ustanovi koja hvata pojedince koji u apatiji uzrokovanoj određenim problemom jednostavno polude i prestanu funkcionirati.

Izd. Naklada Ljevak,
Zagreb, 2021.

Kroz prikaz glavnog lika Marka Markovića, prave TV-zvijezde svoga posla, pratimo rad Odjela promatranja i presretanja kojemu je on na čelu. Prizori čekanja kada će „apatični“ napokon „puknuti“ pravo su blago gorke satire i humora. Autor majstorski, na rubu groteske, parodira mnoge terapeutske postupke, koncepte samopomoći, ali i cjelokupni sustav birokracije koji postaje svrha samome sebi. Roman je pitak za čitanje i sasvim je sigurno da je Zavod za apatiju jedan od najzanimljivijih suvremenih hrvatskih književnih uradaka.

Clarice Lispector, Muke po G. H. — ­Tijekom godina svoga zanimanja često sam za neke naslove znao reći: e, ništa slično niste čitali. Roman Muke po G. H. (ali i cijeli opus) brazilske književnice ukrajinskog podrijetla Clarice Lispector (1930–1977) prava je materijalizacija te tvrdnje. Ne, zaista ništa slično niste čitali. Priče gotovo da i nema. Jednoga dana, uspješna kiparica G. H. stupi u sluškinjinu sobu i slučajno prignječi žohara. Taj sitan događaj okidač je njezinih najdubljih preispitivanja koja su izbacila na površinu već postojeću duševnu krizu.

Izd. Vuković & Runjić, Zagreb, 2020. Prev. Tanja Tarbuk

Upravo te, gotovo fantazmagorične stranice nešto su najnevjerojatnije što je dala suvremena latinoamerička književnost. Kroz muke svakodnevice i običnoga života svjedočimo ingenioznosti književnog izraza kakvu zaista rijetko vidimo. Pisana riječ Clarice Lispector nije za svakoga, ali svakako je nevjerojatno čitateljsko iskustvo, pogotovo ako kažemo da smo na kraju romana svjedoci jednom od najneočekivanijih preokreta u suvremenoj svjetskoj književnosti.

Thomas Bernhard, Podrum — Kada su se početkom ovoga stoljeća počela na hrvatski jezik prevoditi djela austrijskog književnika Thomasa Bernharda (1931–1989), uskliknuo sam: Napokon! Kada bih preporučio jedno djelo za početak upoznavanja s njegovim opusom, uvijek bih prstom upro u Podrum.

Izd. Meandar, Zagreb, 2004. 
Prevela Helen Sinković

To nije najbolji Bernhardov roman, ali je dio ciklusa od pet autobiografskih romana u kojemu se događa bitna prekretnica u njegovu životu. Sa šesnaest godina Bernhard napušta školu, odlazi u ured za zapošljavanje i odabire posao šegrta u trgovini mješovite robe… Ova zapanjujuća proza dugih, pulsirajućih rečenica uvijek balansira između hladnog i preciznog preispitivanja i duboke, često gorke emocionalnosti. Osebujna ličnost kao što je Bernhard ne bježi ni od crnog humora i vješto skrivenoga sarkazma. Podrum je samo početak jednog divnog literarnog poznanstva…