Divljenje zbog dirljivosti

Prema dramskim tekstovima Williama Shakespearea (1564‒1616), a napisao ih je oko trideset pet, dosad je snimljeno više od šeststo kinematografskih filmova, podjednako toliko televizijskih filmova i oko sto sedamdeset televizijskih serija, barem onih koji ga potpisuju kao izvorište. Nemalo je iznadprosječnih i odličnih, a barem tri pripadaju kanonskim vrhuncima svjetske kinematografije: Hamlet (1948) Laurencea Oliviera te Krvavo prijestolje (Kumonosu-jô, 1957), prema Macbethu, i Kaos/Ran (Ran, 1985), prema Kralju Learu, Akire Kurosawe. Broj filmskih prilagodbi i inačica valja uvećati i za neznani, no jamačno ne i neznatan broj ostvarenja koja na najavnici i odjavnici izrijekom ne navode Shakespearea kao polazište, poput, primjerice, hrvatskih Timona (1973) Tomislava Radića, prema Timonu Atenjaninu ili Predstave Hamleta u Mrduši Donjoj (1974) Krste Papića, prema Hamletu. Pa ako u našoj maloj kinematografiji imamo dva takva filma, bit će da ih je mnoštvo i diljem svijeta.

Hamnet pokriva razdoblje od susreta i zaljubljivanja Williama Shakespearea (Paul Mescal) i Agnes Hathaway (Jessie Buckley) do premijere Hamleta

O samom pak bardu, o čijem se životu ne zna mnogo, snimljeno je tek nekoliko slikopisa, među kojima se izdvaja živa, sedmorima Oscarima nagrađena romantična komedija Zaljubljeni Shakespeare (Shakespeare in Love, 1998) Johna Maddena što zabavno i vješto prepleće ljubavne i ine zgode mlađanog kazalištarca s nastankom i premijernim postavljanjem njegova novoga djela Romea i Julije 1593. Nepoznati (Anonymous, 2011) Rolanda Emmericha poprilično uzbudljivo i uvjerljivo razrađuje teoriju o tomu da Shakespeare nije stvarni autor djela koja mu se pripisuju, a Sve je istina (All Is True, 2018) Kennetha Branagha pomalo se razvodnjeno bavi posljednjim godinama velikanova života koje sjetno provodi u rodnom Stratford-upon-Avonu, sa suprugom Anne.

Ljubav, naklonost i bračni odnosi odavna su se rastočili, a važna prekretnica koja je pospješila otuđenje bila je smrt njihova jedanaestogodišnjeg sina Hamneta koji je umro dok je Shakespeare bio u Londonu, gdje je većinom i boravio. Kako mu rekoše, dječak je pao žrtvom bubonske kuge, no otac sad otkriva da 1596, u godini Hamnetova odlaska, ta pošast  nije zahvatila Stratford.

Hamnet, najnoviji film o Williamu Shakespeareu, za središnji otponac uzima upravo Hamnetovu smrt koja, u ovom tumačenju, ucviljenoga oca nadahnjuje da napiše Hamleta, vjerojatno najslavniju dramsku tragediju svih vremena. Djelo u režiji američke filmašice kineskog podrijetla Chloé Zhao (1982) temeljeno je na istoimenoj, višestruko nagrađivanoj povijesno-fikcijskoj uspješnici iz 2020. (u hrvatskom prijevodu objavljenoj 2021. u izdanju Profila, preveo Damir Biličić) sjevernoirske književnice Maggie O’Farrell, koja s redateljicom potpisuje i scenarij.

Oni koji su je čitali, pretežno su složni u procjeni da je ekranizacijom izgubljeno mnogo, odnosno da je pretakanje na veliko platno poprilično reduciralo storiju i izraz. No i takav film pobudio je veliku pozornost i našao se među 10–15 onih koji su u protekloj godini obasuti hvalospjevima medijskog ushićenja koji bi čitatelja/slušatelja/gledatelja tih osvrta i komentara naveli na pomisao da je riječ barem o novom (Olivierovu) Hamletu. Divljenje je, doduše, manje iskazivano domišljatostima i umješnostima redateljskih rješenja i mašte, te je ponajprije usmjereno na burnost osjećaja koje pobuđuje cjelina. Na dirljivost vezanu za očaj roditelja prisiljenih nositi se s gubitkom voljena djeteta, a što će se loše odraziti i na njihovo bračno zajedništvo, već ozbiljno nagriženo uglavnom razdvojenim životom – majke s djecom kod kuće u provinciji, oca u glavnom gradu u kojem stječe slavu i dobro privređuje dramskospisateljsko-glumačko-kazališnim djelovanjem.

Hamnet epizodno pokriva razdoblje od 1582. do 1600, od susreta i zaljubljivanja obrazovana Williama Shakespearea (Paul Mescal) i nepismene travarke Agnes Hathaway (Jessie Buckley), koju mještani nazivaju šumskom vješticom, do premijere Hamleta u londonskom kazalištu Globe i najvećim je dijelom smješten u Stratford-upon-Avon, gdje promatra obiteljski život majke čiji suprug kući dolazi tek povremeno, a vrijeme i razdvojenost postupno dovode do međusobnog udaljavanja. Iako je Shakespeare uvijek srdačan i voli svoje bližnje, naprosto nije prisutan, ne sudjeluje u njihovoj svakodnevici. Takav sažetak događaja ugođen je uvelike melodramski, nerijetko i u poprilično sapunastom tonu, s naglascima u prizorima zdvajanja, u kojima se, u nemoći pred sudbom, hudom i kletom, suzi, kriči, nekontrolirano trza, krši ruke i čupa kose.

Hamnet je nominiran za više od dvjesto nagrada, a dosad ih je osvojio pedesetak, među kojima i dva Zlatna globusa – za dramski film te Jessie Buckley za glavnu žensku ulogu u drami.