Knjiga Neželjena država zbirka je novinskih kolumni koje je Jozo Pavković niz godina objavljivao u Večernjem listu. No, ova knjiga nije samo plod piščeve želje da na jedno pregledno mjesto sabere tekstove koje je već jednom objavljivao. Iako pisane iz tjedna u tjedan, sada sabrane u knjigu, kolumne Joze Pavkovića zapravo su svojevrsna kronika jednog razdoblja, ogledalo u kojem se prelamaju društvene napetosti, svakodnevne borbe i tihi pomaci koji često prolaze neopaženo ili s nerazumijevanjem. U vremenu u kojem vijesti brže zastarijevaju nego ih se u miru može pročitati, a mišljenja se razmjenjuju brzinom koja rijetko kad dopušta promišljanje, ovakva knjiga nudi smislen predah – prostor za ponovno čitanje, usporedbu, razumijevanje i, možda najvažnije, promišljanje.
Kolumna je novinski žanr koji živi između emocije i analize, između osobnog stava autora i interesa javnosti. Nije ni čista literatura iako se od kolumnista očekuje literarna dotjeranost, nije puki novinarski zapis, nego je poseban oblik komuniciranja s javnošću, pokazatelj autorove upućenosti u temu koju iznosi pred javnost, prikaz promišljenih ocjena nekog aktualnog, ali ne uvijek i očitog javnog problema. Ozbiljan kolumnist pred čitateljstvo staje samo sa svojom osobnošću, jedan na jedan, bez ikakve zaštitne ograde. Osim vlastitih misli i osjećaja, vlastitim osjećajem za pravdu i vlastitim svjetonazorom. U tom prostoru, kojemu je s druge strane još neispisana stranica i kakav problem čije pojašnjenje treba podastrijeti javnosti, Jozo Pavković kreće se već godinama, sigurno piše, stilski jednostavno i jasno, precizno i hrabro imenujući činjenice i fenomene koje mnogi možda ni ne naslućuju, a redovito ih slabo i nedovoljno razumiju.

Izd. Ogranak MH u Mostaru, Mostar, 2025.
Novi život relevantnih kolumni
Sabrane u knjigu, kolumne Joze Pavkovića dobile su novi život. Izvađene iz žrvnja ubrzane dnevne potrošnje, smještene u mir svojstven knjigama, sada se mogu i trebaju ponovno čitati, iščitavati i tumačiti. Sada više nisu tjedne kolumne i komentari, sada su kontinuum pogleda, poglavlja kroz koja se može jasnije i temeljitije sagledati društvo i zbivanja koje opisuje i objašnjava. U tom smislu ova knjiga nije samo pregled tema iz kojih je autor oblikovao svoje javno pismo nego – sada se to iz cjeline bolje vidi – dalo se naslućivati iz pojedinih zasebnih poglavlja – cjelovita analiza povijesno važnih zbivanja u našem vremenu koje oblikuju ne samo današnji politički život u Bosni i Hercegovini nego i trasiraju put u budućnost nas kao pojedinaca i pripadnika narodne zajednice.
Ovaj je uvod iskren poziv – zastanimo i otvorena uma pristupimo stranicama ove knjige, a njezine poruke prihvatimo ne kao gotove, konačne sudove, nego kao poticaje da bolje promišljamo vlastito stanje i aktivnije sudjelujemo u oblikovanju vlastite budućnosti. Knjiga je to koja od čitatelja traži aktivnu ulogu: da se s njom slaže, ali i da joj proturječi, da joj dodaje vlastito iskustvo. Upravo u tom dijalogu, u toj živosti čitanja, ova zbirka pronalazi svoju stvarnu snagu i svrhu.
Jozo Pavković pripada onoj rijetkoj skupini autora koji su godinama prisutni u medijskom prostoru u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Pa, iako u javnom prostoru traje tolike godine, on ipak nije podlegao rutini, dapače, kontinuirano uspijeva zadržati autentičan glas i dosljednost u pisanju. Kao dugogodišnji novinar, urednik i kolumnist Večernjeg lista, izgradio je reputaciju autora čije se tekstove čita ne samo radi informacija nego radi razumijevanja šire slike – onoga što se krije iza vijesti, iza političkih nesuglasica i sukoba, onoga što je iza društvenih lomova, a osobito onoga što je uzrok svakodnevnih nepravdi koje njihova učestalost – paradoksalno – pretvara u normalnost i time ih čini nevidljivima.
Svojim tekstovima Pavković razobličuje to uporno guranje jednog naroda na margine njegove povijesne suverenosti, toj nepravdi i nelogičnosti ne ostavlja ni milimetra prostora u kojem bi se mogla ugnijezditi i mirnije rasti hranjena ravnodušnošću neupućenih ili nezainteresiranih. Ova knjiga nikome neće dopustiti reći: „Oprostite, žao mi je, nisam znao.“ Ova knjiga, stoga, nije samo pouka nego je i upozorenje i opomena.
Tekstove u ovoj knjizi karakterizira spoj autorove profesionalne distanciranosti koja je zahtjev i uvjet korektna novinarskog posla i osobne angažiranosti s obzirom na to da se većina onoga o čemu autor piše odnosi i na njega samoga, na sredinu i zemlju u kojoj živi i narod kojemu pripada. Pavković ne skriva stav, ali ga nikada ne nudi kao jedinu moguću istinu. Umjesto toga, čitatelja vodi kroz prikaz i raščlambu činjenica, povijesni kontekst, aktualne odnose domaćih i – u mjeri koliko se tiču naše sredine – međunarodnih političkih čimbenika i snaga. Opisujući aktualne događaje i svoja zapažanja, često gledana iz rakursa upućenog motritelja, Pavković u svojim tekstovima stvara prostore u kojima se mišljenja mogu formirati bez žurbe i stoga temeljitije, a stavovi oblikovati tako da nisu podložni dnevno-političkom pomodarstvu, nego da su održiviji i trajniji.
Takav stil i način pisanja zahtijevaju istovremeno i preciznost i hrabrost – osobito u opisivanju i objašnjavanju društveno-političkog okružja i odnosa u Bosni i Hercegovini. Upravo ta kombinacija, koja nije moguća bez temeljite upućenosti u teme i protagoniste i događanja o kojima se piše, kolumnama Joze Pavkovića daje prepoznatljiv stilski štih, svojevrsnu notu autentičnosti i autoriteta. U javnom pisanju, koje se sve više pretvara u promidžbe i navijanja za ovu ili onu stranu, to je – mora se priznati – rijetkost vrijedna pozornosti, ne samo one čitateljske nego i političke.
Pavković gravitira temama koje oblikuju svakodnevicu: političke odluke i njihove posljedice, položaj naroda unutar složene državne strukture, identitet, odgovornost, razvoj društva, ali i tihi, osobni trenuci koji odražavaju opće stanje duha. U njegovim tekstovima mogu se prepoznati i oštrina i empatija – rijetka kombinacija koja tekstove čini i jasnima i ljudskima.
Iza svega toga stoji i jedna osobina koju njegovi čitatelji, a osobito oni koji ga i osobno poznaju često spominju – iskrenost. Pavković piše iz potrebe uvjerenja, a ne iz kalkulacije odrađivanja zadanoga. Čak i kada se s njim ne slažete, osjećate da on piše vođen istinskom brigom i s odgovornošću prema onima i onome o čemu piše. U današnjem medijskom prostoru zagađenom s tolikih strana, briga za zajednicu i traženje smjera naprijed, čak i onda kada se čini da ga je teško pronaći, dragocjena je kvaliteta, tiha, ali postojana.
Jedan od prepoznatljivih slojeva u Pavkovićevim tekstovima analiza je političke stvarnosti. Autor s posebnom pozornošću razmatra strukturu vlasti, dinamiku odnosa među narodima, trenutke političkih prekretnica i sve one sitne signale koji često promaknu iz dnevnih vijesti, ali s dugoročnim posljedicama. Pavković ne pristupa politici kao nizu sukoba, što je u nas veoma čest, može se reći, prevladavajući pristup, nego kao društvenom procesu koji zahtijeva strpljenje, razumijevanje i odgovornost – i to jasno prenosi čitatelju.
Druga česta tematska linija je društvena svakodnevica: položaj pojedinca i zajednice, najčešće hrvatske, u složenoj državnoj strukturi Bosne i Hercegovine. Bavi se odnosima među ljudima i narodima, pitanjima identiteta i pripadnosti, ali i onim, naoko malim, ali itekako važnim temama svakodnevice oko kojih se vrti život pojedinaca i zajednica, osobito Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Zanimljivo je i to što autor svojim tekstovima ne pristupa isključivo kroz prizmu kritike. Iako se ne ustručava upozoriti na pogreške, nepravde i apsurde, jednako tako trudi se pronaći tračak nade, prostor za promjenu, mogućnost da se nešto popravi. Njegove kolumne nisu tek prst upućen prema onome što ne valja, nego i poziv da se uči i razumije, kada god je potrebno i moguće, da se potakne na djelovanje.
Tu se jasno razabire i vrijeme u kojem su tekstovi pisani. To je možda najveća vrijednost ove knjige: ona je istodobno osobna bilješka autora i svojevrsni dokument jednog društva. Čitajući ove kolumne unatrag, vidimo koliko su se neke stvari promijenile, koliko su druge ostale iste i koliko toga još uvijek čeka odgovor. Ta vremenska dimenzija daje knjizi smisao koji nadilazi trenutak nastanka – čini je relevantnom i danas i sutra.
Važnost ove knjige nije samo u kvaliteti pojedinačnih tekstova nego u njihovoj cjelini. Tek zajedno ovi tekstovi ukazuju se kao portret društva – nekad oštar, nekad nježan, ali uvijek iskren. Pavkovićevo motrište nije pogled iz daljine, nego promišljanje čovjeka koji je dio sredine, koji osjeća njezinu snagu, ali i njezine slabosti. Upravo zato ove kolumne djeluju uvjerljivo, ponekad izazovno, a ponekad i utješno: jer govore o onome što svi vidimo, ali ne stižemo uvijek
izraziti.
Ova je knjiga istinita slika bosanskohercegovačke stvarnosti i položaja Hrvata u njoj. Bosanskohercegovačka zajednica naroda i njihovo političko predstavljanje, koliko god učvršćeno snažnim međunarodnim sporazumom postignutim prije 30 godina u američkoj vojnoj bazi u Daytonu, ipak su u stalnom vrtlogu napetosti i promjena. Politička je dinamika nepredvidiva, ekonomske prilike često neizvjesne, a javni prostor opterećen ishitrenim reakcijama i površnim raspravama. Pristranost potiskuje razumijevanje. U takvu ozračju glasovi koji nude refleksiju, kontinuitet i širinu perspektive dragocjeni su. Pavkovićeva knjiga pruža upravo to: prostor za razumijevanje odmaknuto od buke, razmišljanje o onome što se uistinu događa, pa i onome što se ne događa, a trebalo bi se događati, a ne samo o onome što najglasnije odjekuje u javnosti.
Zbirka Neželjena država pojavljuje se u trenutku u kojem se mnoge teme o kojima je autor pisao godinama ponovno nalaze u središtu pozornosti: pitanja političkog uređenja, odnosi među narodima, demografski izazovi, krize identiteta, društvena odgovornost, položaj pojedinca te uloga medija u oblikovanju javnoga mišljenja. Mnoge od tih tema danas zvuče možda još snažnije nego u trenutku kada su kolumne prvotno objavljene. Upravo zato ova knjiga omogućuje čitatelju da povuče liniju: da vidi što se promijenilo, a što je ostalo isto, što tek sada postaje prepoznatljivo i jasno.
Zbirka ujedno nudi i povijesni pregled jednog razdoblja, kroniku koja ne bilježi samo događaje nego i osjećaje, strahove, neizvjesnosti i nade jednoga vremena. To je dimenzija koju često zaboravljamo dok živimo u samom središtu događaja, ali koju shvaćamo tek kad se osvrnemo unatrag. U tom smislu ova knjiga je i svjedočanstvo i podsjetnik: svjedočanstvo o tome kako smo živjeli i podsjetnik na to što još nismo, a trebali bismo i možemo postati.
Knjiga Joze Pavkovića dokaz je da povijesno svoj smisao dobiva u budućem. Ona nam pruža priliku da u odmaku od dnevnopolitičke buke sagledamo pozadinu događanja, dubinu procesa koji oblikuju društvo. U trenutku kada se društvena polarizacija produbljuje, kada se komunikacija fragmentira, kada se pažnja rasipa na bezbroj malih signala, Pavkovićeva knjiga zapravo je glas odgovornosti, prije i više prostor za pitanja nego pretenzija davanja konačnih odgovora. U vremenu u kojem se odgovori prečesto nude prebrzo i u prevelikoj buci upravo taj prostor za odmjereno promišljanje najveća je vrijednost ove knjige. Zato je treba prihvatiti kao glas koji poziva na razmišljanje, usporedbe i propitivanja, kao poticaj na mišljenja, čak i ona s kojima se možda ne slažemo. Ova knjiga stoga ne završava na posljednjoj točki na kraju teksta, nego ostaje poticaj da budemo odvažni misliti o sebi i svijetu u kojem živimo. Onaj tko misli, učinkovitije se nosi s izazovima, graditelj je društva koje napreduje.
832 - 29. siječnja 2026. | Arhiva
Klikni za povratak